Zagorka Dolovac
Erozija srpskog tužilaštva

U raljama izvršne vlasti

Izdanje 14
  1. Поштено говорећи, није проблем у знању нити у умећу судија да воде судске поступке, истраге, да пресуђују правично. У том систему има и те како образованих људи, пример судија Мајић.

    Како помоћи тим судијама да раде свој посао, да се откаче притисака (и претњи) које трпе од мафије која је заробила државу?

    На ово питање не знам одговор.

    1. Potrebno je da to odluče sponzori i zaštitnici mafije koja je zarobila državu , a to su , svi znmo i vidimo SAD i zapad generalno , zbog svojih interesa , a moguće i zbog njihovog nekog plana o devastaciji Srbije kao društva i države i Srba kao nacije .

  2. Eee, državna tužiteljko ,Dolovac , da li se bar malo stidite što u svojoj državi , bežeći od pitanja , nalazite zaštitu u stranom ambasadoru. ???????
    Niste vi jadni. Jadni smo mi , narod !!!

  3. Da li posluŝnici u pravosuđu zamiŝljaju da će jednog dana,( kada im gazda ode gde mu je mesto) javnost zaboraviti ko je a ko nije bio dostojan svoje profesije ???. Jednoga dana, će i Z. Dolovac sesti na optuženičku klupu i svako će, s pravom, moći da je pita: „Zar ste vi ĵoŝ na slobodi?“ A da, umesto njen i njoj sliĉnih, ne zavrŝi u zatvoru. Taj dan će biti “ razvod“ sa mafijaŝkom vlaŝću tj.
    Dan oslobođenja Srbije.

    1. Тај дан ослобођења институција од МАФИЈЕ се неће преносити на РТС-у као што је био пренос лажног државног удара 05.октобра, 2000. године. Тада су склоњени само челни људи у држави али је систем остао нетакнут, а мафија која је заробила државу је ојачала.

      Тада ће по ослобођењу Србије државне институције бити готово празне јер ће барем 80% оних који су били на руководећим положајима у тим институцијама бити на робији.

  4. Znala, videla, čula, osetila. Da bi pravo to fonrkle i bilo mora da se krene iz početka. Nažalost.

  5. „Korupcija polako ali sigurno kruni telo pravne države, a budućnost postoji, ali samo za odabrane, pripadnike lažnog elitizma.“

    Sa ovim se ne slazem. Pravna drzava je odavno mrtva. Nema sta tu da se polako kruni.

  6. Zar je tužilaštvo još uvek živo? Mislio sam da je to neki kuriozitet iz prošlosti ali izgleda da ipak nije. Živo je i zdravo bolesno a lek se još ne nazire. Biće vremena za terapije, kad glavni šef pobegne iz zemlje a poslušnici iz pravosuđa ostanu na vetrometini, da probaju kako izgleda kad se sedi sa druge strane klupe, kad te ispituju bivše kolege i izriču ti presudu, dugogodišnju kaznu zatvora.

  7. To javno tužilaštvo koje treba da foni, proceduira i ugoni ucinioce krivicnih dela, da utvrdi mesto, pocinioce, radnje izvrsenja pocinilaca, da utvrdi zrtve i oruzi im blagovremenu u potpunu zaštitu, da spreci recidive i zaštiti žrtve i imovinu, sve navedeno NE RADI. Postoji cak sklonost da bez utvedjenja cinjdnicnog stanja, opasno improvizuju događaje nepostojecim cinjenicama i da zrtve i ostecene gone kso da su učinioci. To nije novo u rsdu tog politicko pravnog etsblišmenta kso sro ni nezavrsene istrage nisu novost, ali jeste i novo i nedopustivo potreba za improvizacijom i ne vrsenje prava i pravde i predstavljaju nedoousteni i neprihvsrljiv rizik za svakog gradjanina da nevin i zrtva izvrsenja krivicnog dela, postane okrivljeni sa pokušajem da se prikaže kao pocinilac. To zavisi iskljucivo od toga da li posrupsjuci ruzilac i obradjivac u predmetu imaju savesri, znanja i integriteta, sto i kod velikog broja sudija, nazalost i kao retko pre 2000 godine, sada jeste slucaj. Nema potrebe da prikrivaju bilo stanje spisa bilo scoje lose i nepotpuno angazovanje, jer tako samo podrivaju i seju jos vecu sumnju u osnovi ili osnovanosti o necasnom i neznalackom radu za koji nikome nisu odgovorni.

  8. Tacno je da srpsko tuzilastvo ne radi svoj posao na zakonom, savesnoscu, postenjem, i stručnoscu potreban i utvedjen nacin, kao i da uglacnom nemaju nikakav integritet niti dovoljno poznaju pravo i da ro predstavlja opasnost bezakonja i pravne šikane koja se sprovodi orema gradjanima, do te mere da se ne poštuju ni vezijuce odluke Suda niti tuzilac odlazi na mesto izvrsenja kada je isto bezbedno i neophodno za uvid. Dodatno je tacno da su umesto da vrse istrazne radnje, skloni da prejudiciraju, sami koncipiraju iskaze gradjana STO NIJE NI DOZVOLJENO niti moguce ili zamislivo kod potrebe utvrdjenja zakonitosti, tacnosti i odlucnih cinjenica. To nema veze sa hijerarhijskim uredjenjem, vec propalim ambicijama zaposlenih u tužilaštvu. Sarsdnici su mozds posteni ljudi, ali neumešni da sprovedu istragu. Kada tome dodate korumpirane sudije koji ih cesto „navode“ sta da rade, ucinsk bezakonja je jos veci i opasniji. Ljudska prava im nisu poznata niti sablon tuzilastva zna sta je to, i cesto se pozivaju na nacodne pritiske politike, koju sami fingiraju sa svrhom pokrivanja nerada i neznanja. Tuzilac ne moze raditi scoj posao tako sto nikada nece izaci na lice mesta, detaljno saglwdati, ispitsti sve ostecene, pruziti zastitu zrtvama, a zatim optuziti stvarne pocinioce. Tuzilac ne moze samo sedeti za kompjuterom i fingirati iskaze i odluke kako mu odgovara da bi otaljso predmet. Tuzilastvo je sporo, netacno, neukp u radu. Sve to nedostaje u iskazima mozda i dobre tuziteljke Paunovic, a vrlo lose Bojsne Savovic.