shutterstock 2527568211
Usvajanje dece bez roditeljskog staranja

Izgubljeni u administraciji i političkim interesima

Izdanje 103
  1. Naša deca na moraju biti svetinja,ne smemo trgovati njihovim interesima,njihovim pravom na zdravo odrastanje i sigurnu budućnost,a socijalnu zaštitu stalno korigovati,kontrolisati,

  2. …je delimično tačan.
    Zaposlenih u centrima je oko 2500 ukoliko računate računovodstvene radnike, radnike pisarnice i pomoćno osoblje (vozač, čistačica).
    Stručnjaka centara, dakle socijalnih radnika, pedagoga, psihologa i pravnika, je oko 1500 do 1700. Korisnika socijalne zaštite je oko 800.000.
    Pišite o tome.
    Tekst je prvo počeo sa kritikom sistema, a „obrušio“ se na zaposlene kojih je malo, neadekvatno su plaćeni, sa previše klijenata i poverenih poslova.
    Zbog toga se sve češće zaposleni, posebno mladi, odlučuju na otkaz.

  3. tendenciozni tekstovi sa puno netačnih podataka nanose najveću štetu socijalnoj zaštiti. Ovakvim pisanjem, bez činjenica nanosite najveću štetu upravo deci i taj teret nosite na svojoj duši.

    1. Tendeciozan tekst i onda bi trebalo da se čudimo komentarima – jedan tvrdi da zaposleni u soc.zaštiti dobiju bonus za svako dete smešteno, pa se botoksiraju, drugi da, valjda, satanisti iz soc.zaštite prodaju decu za… ne znam ni ja šta.

      Nigde u tekstu ne vidim da većina potencijalnih usvojitelja želi dete do 3 godine, srpske nacionalnosti, bez značajnih psiho-fizičkih nedostataka, a takve dece je najmanje. A onda da je pravo svakog deteta da očuva kontakt sa biološkom porodicom, a kod nas tzv „otvoreno usvojenje“ ne postoji (gde je dete usvojeno, ali zna ko su mu roditelji i ima kontakt sa njima). Takođe, da je hraniteljstvo privremenog karaktera da bi se biološka porodica osnažila da se dete vrati u nju.

  4. Dno dna
    Ne znam da li je neko video film Srdana Golubovića, “Otac“ iz 2020 godine. Baziran je na istinitom slučaju, o borbi jednog siromašnog oca da vrati svoje 3 ćerke u svoj dom. I koji je nekoliko puta peške išao iz njegovog malog mesta na jugu Srbije u Beograd, da bi najzad dočekao pravdu za njegovu porodicu. Čak ga je i Vučić primio, nakon što se podigla bura u javnosti. Inače, odličan film, koji dobro prikazuje kroz šta sve ljudi mora da prolaze, kada su im jednom deca oduzeta od države. Na kraju je taj otac uspeo da povrati svoju decu ali sve to je uzelo previše vremena i nanelo mu mnogo bola i frustracija.

    Ali jedna druga stvar mi je tu privukla pažnju. Film je nagovestio da socijalne službe koje se bave tim slučajevima i smeštaju decu po raznim osnovama u hraniteljske porodice, verovatno uzimaju deo novca koji se plaća hraniteljima po svakom detetu za sebe, pa im je i u cilju da što više dece smeste u hraniteljske porodice, jer im to donosi dodatnu zaradu. Jedna stvar mi je ovde potpuno nelogična. Zašto, ako je porodica siromašna se njima ne dodele ista sredstva po detetu kao što se daju hraniteljskim porodicama. Jer bi onda te porodice od toga mogle sasvim dobro da žive pa ne bi bilo potrebe da se deca smeštaju u nove porodice. Razumem da se deca oduzimaju ako ih roditelji zapuštaju ili zlostavljaju ali oduzeti nekome decu jedino zbog siromaštva je neljudski i ne sme da se događa u nekom normalnom društvu.

    Nažalost, postoji još zloćudniji scenario od toga, kada se deca oduzimaju od roditelja iz sasvim čudnih ili izmišljenih razloga samo da bi se prodala bogatim strancima. Možda sve to i ne treba da nas posebno iznenađuje, kada su se decenijama unazad, novorođene bebe proglašavale mrtvima, da bi se onda prodavala bogatijim klijentima u zemlji i inostranstvu.

    Na nesreću, u našem društvu ima previše pokvarenih i pohlepnih ljudi, koji žele da se obogate na razne protivzakonite i sramne načine, pa čak i na trgovini decom.
    Da li može niže od toga da se padne i da li je neko za ta zlodela ikada odgovarao?

    1. Film je fantastičan i oslikava u potpunosti našu realnost. Jedini cilj ovog društva je da se uruši sistem prave porodice.

    2. Ajde se malo upoznajte sa tom temom ponovo.
      Taj „otac“ je toliko dobar da je svaku pomoć, od kada su mu deca vraćena, prokockao, a još je „bolji“ bio prema kćerkama – prijavile su ga za nasilje, pa su ponovo izdvojene.
      No verujte Vi filmu.

  5. Ovo je jedan od najtužnijih podataka koje sam pročitala u poslednje vreme: „Nepojmljivo je da u Srbiji ima više potencijalnih usvojitelja nego usvojenika, s obzirom na broj dece po institucijama stacionarne zaštite i onih po hraniteljskim porodicama“

  6. Centri za socijalni rad su organizovani kriminal. I sarađuju naravno sa satanističkim organizacijama drugova i drugarica – poznatim skraćenicama. Ukinuti.

  7. U Srbiji se deca daju hraniteljskim porodicama uz novčanu nadoknadu, čini mi 50-60.000 dinara mesečno po detetu.Umesto da tu količinu novca daju roditeljima i osnaže porodicu oni im dodeljuju oko 20.000.
    Možda je smeštaj u hraniteljske porodice finansijski isplativiji za socijalne radnike iz centara,jer 10% od svake hraniteljske porodice kojoj tim centa za soc.rad dodeli decu ohahaj za soc radnice mesečni bonus.Mogu da pumpaju usta,rade botoks,nadogradnju kosu….Deca?Pa to je izvor dobre zarade vazda bio : odeća,kolica,hrana..sve kao reklama.

  8. Никада нећемо да клечимо пред онима који Србији желе зло.

    1. Zasto onda klecis pred Zvalom svakodnevno i ljubis mu pandze? Slep li si? Corav? Lud?

    2. Vrlo nepismen komentar koji pokazuje elementarno nepoznavanje dunkcionisanja sistema