Koji to iole ozbiljan novinar zvoni ljudima na interfon tražeći intervju ili materijal za članak tako s nogu… vrlo, vrlo neozbiljno. A pritom kao i većina „novinara“ uzima podatke koje dobije preko štapa i kanapa za verodostojne i daje jednu dosta iskrivljenu i parcijalnu sliku. Odakle podatak da u celoj regiji FVG živi 50.000 Srba ili da se ovde sve o svakome zna jer naši drže „firme za rekonstrukciju zgrada“ i da su sve one nelegalne?!?!?! Nije istina ni da su „Marije“ sve žene koje rade kao kućne pomoćnice, kao ni da kroz luku prodje 50 miliona tona robe (prođe oko 600 miliona)… Stvarno ne razumem potrebu da se piše ovakva vrsta članka čisto da bi se nešto napisalo i privuklo pažnju.
Kako da ne budu imućni ako su bivši funkcioneri a iz koje su stranke nije bitno jer se lako preleće iz jedne u drugu. Stiče se utisak da je sve to jedna ista stranka u kojoj svako ima neko stranačko zaduženje bez obzira da li je „vlast ili opozicija.“
A nakon „služenja narodu“ zaslužen prelazak u grad sa najboljim kvalitetom života u Italiji, sa idealanim položajem na putu ka srednjoj Evropi, a cela Italija na dlanu. Avionom u London, Pariz, Berlin, Barcelonu.. Fasade u centru nedavno renovirane, masa turista, kruzeri (često i po dva i tri istovremeno).
Zahvalan je narod slugama svojim uvek bio…
Neverovatno koliko je frustriranih i iskompleksiranih medju „komentatorima“.
Nije istina. Svi volimo Vesica i njegovu palatu od nekoliko miliona evra u Trstu.
Samo nenormalni se tome ne raduju, ako se zna da Veske nicije nije ukrao i ni jednu smrt nije skrivio.
Neko mi reče da i Đilas tamo ima nešto…
I bivši i sadašnji političari imaju brojne nekretnine u Srbiji i u svetu.
Sve to pokazuje koliko je isplativo raditi „za narod!“
Štedeli ljudi. Odvajali od usta da svojoj deci obezbede bolju budućnost.
Što znači da imućni srbi i dalje čine bitan faktor u razvoju grada. Nisu baš svi čistačice, domari, zidari, keše, pekari, trgovci i šoferi. Nego, moram da primetim da su svi pomenuti bivši funkcioneri demokratske stranke.
Пар уредничких запажања: палата је Гопчевић, а не Гупчевић; ако је кнез Лазар, онда је кнегиња Милица, а не царица – или цар Л. и царица М.
Možda je knez oženio caricu?
Čim sam čuo da je pun naših i sličnih izgubio sam želju da ga posetim.
I ja ne volim da idem tamo gde ima naših ali u vezi Trsta to i nije neki problem. Uglavnom ih nećete ni videti, osim eventualno onih što rade po hotelima. Onih pravih turista odavde je malo.
90% srbendi u Trstu su gasteri. Onih 10% su likovi koji su tamo pokupovali kuće i gajbe i nešto malo posetioca. Koliko znam čak je i direktan let ukinut. Jedino što one autobuske ture svraćaju. Venecija 4 dana bez noćenja, velika nužda na pumpi, mala u šumi.
Pa ima nas dobar procenat koji smo naučnici i univerzitetski profesori, muzučari, inženjeri, knjigovođe, ekonomisti, advokati, stomatolozi, lekari, prevodioci, slikari, novinari, režiseri i pisci, turistički vodiči… Dođite da upoznate Trst i nas koji u njemu žive i verujem da ćete promeniti mišljenje. Svako dobro!
Obavezno da objavite svoja kretanja, gde ste tacno i datume kada ste tamo – da se zaobidjemo, ne podnosim „nase“.
Neću skoro na tu stranu. Više ću ka nekom jugoistoku i jugozapadu.
Ok, hvala sto jedno vreme izbegavate Trst i Italiju, zaista pazim da se u inostranstvu ne srecem previse sa nasima narocito ne sa ovakvima kao dragojla i 123.
Zanimljivo je, dosta kojih prijatelja, malih privrednika, ljudi koji rade za strance ili u inostranstvu su pokupovali stanove u Trstu. Idu tamo ponekad. Lepo je, ali ne znam sta tamo raditi ako nemas neki remote work.
Pa kad je jeftinije od blokova.
Trst je leglo poroka, droge i prostitucije…
Nije tacno. Trst je 2023 i 2024 proglasen za grad sa najboljim kvalitetom zivota u Italiji (2025 je preuzeo Milano, a videcemo u 2026). Supruga i ja zivimo ovde vec 9. godinu, doselili smo se ovamo iz Svedske a ne iz Srbije, i gradu i ljudima jos nismo nasli manu. Idealan polozaj na putu ka srednjoj Evropi, a cela Italija na dlanu – vozom do Rima je manje od 5 sati, do Firence nesto preko 3, do Milana 4 … Vozom sad moze i za Bec, karta kosta 35€. Avion povezuje Trst i sa Londonom, Parizom, Berlinom, Barcelonom, Valensijom … Fasade u centru nedavno renovirane, masa turista, kruzeri (cesto i po dva i tri istovremeno) … Bas me zanima na osnovu cega iko moze da napise nesto lose o Trstu.
Da je barem….
Hmmmm, na koji deo Trsta tačno mislite?
dakle napravili smo od lepog grada primitivnu seljanu, plus da zivim pored sns bande poput sapica ??
neka hvala
Sapic ne zivi u Trstu. Njegova nekretnina (vila na putu izmedju Opicine i Trsta) je „sequestrata“ (privremeno zaplenjena) od strane gradskih vlasti jer je pri kupovini dao lazne podatke i time ostetio italijanski poreski sistem.
Tako je… Ljudi vole da donose zaključke bez poznavanja pravog stanja. Svaka čast za komentare.
Ja živim u Trstu od 2004, stažirala sam i radila u muzejima kao što Miramare i Revoltella, i i dalje ih kao turistički vodič posećujem i radim u istim. Trst je zaista jedan poseban grad, koji toliko toga ima da ponudi, ukoliko mu daš šansu. 🙂
@Milenko
Hvala Milenko na iskrenom komentaru!
Narod nam veruje u ‘studente’, ‘javna preduzeća’, pa i monarhiju. Verovali bi i u Boga, samo da nam se popovi više brinu o pastvi nego o svom voznom parku.
Nostalgija je i kod mene prisutna .
Jedan sam od onih iz sedamdesetih koji nije išao na Ponte Rosso , ali jeste u Trst.
Bilo iz ( obaveznog ) Rovinja i gradske kafane , bilo direktno iz Beograda .
Ne autobusom već vozom , druga klasa , ako se ima love kuset 6 ležajeva.
Petak 20h polazak , subota 8.h dolazak
Povratak subota 20. dolazak nedelja 8.
Puni kao brodovi
Ne шана ( neki drugari jesu ) i ne Ponte Rosso .
Čak sam se i izvrnuo u vozu 1972.
Ni to me nije moglo zaustaviti .
Svaki drugi vikend , pravac voz .
Iz Rovinja , druga priča
Gospodski
Auto i espresso ( “najbolji na svetu” ) u Trstu, tek pokoja kupovina .
Za šmek
Znalo se gde i kako se kupuje .
“ Trst je bio nas i pun naših “
Danas:
Veci deo godine živim blizu Trsta (nemam stan, kuću u Trstu ) i često sam tamo .
Ni blizu !
Pustahija ….
U “ moje vreme “ italijanski je bio “strani jezik “ u Trstu.
Sve “ naši i svi govore naski “.
Ako ne govore razumeju , kao i mi italijanski .
Sada , ovi “ naši “ koji kupuju stanove , kuće u Trstu uglavnom se kriju i ne žele da se zna .
Nema više duha , vedrine , živosti , smeka , zajebancije , dogodovština sa carinom .
Danas ostalo:
Lep grad , dobra klima , savršena lokacija , za Italijane periferija , za mene , nostalgija .
Тадашњи средњошколац. Исти воз, исто време. Прво Понте Росо, па онда остале радње, Многе од њих нису радиле суботом, разочарање. Купи се за себе, фармерке, дукс, јакна, нешто још за познанике, комшије, друштво,… и обавезна кафа. На крају дана, поново Понте Росо и најмања на свету кока-кола у стакленој флашици, за последње освежење. Једном из Опатије, пут аутобусом, на италијанској граници долази, кратко стаје, отвара врата и журно у њега код возача улази италијански цариник, са шеширом налих на америчке каубоје, и кратко изговара „пасоси“. Сви, онако седећи, подижу у рукама „пасосе“, он баци поглед, види да сви имају „пасосе“и исто тако брзо истрча из аутобуса. И надавно, пут даље у Трст.
Lepo napisano, a istinito,,,,,čista nostalgija!
Lep grad ali nekako umrtvljen. Više austrijski, nego žabarski. Mnogo su mi draži oni živahni, neuredni, bučni po jugu poput Palerma, Mesine, Kaljarija, a posebno Napulja.
100%
Ne bih se uopšte složila da je Trst „umrtvljen“ grad! Često sam tamo, jer mi deca žive blizu. Volim da skoknem do Trsta, ne više zbog šopinga, nego zbog šetnje po divnom starom jezgru grada i pored mora. Grad je pun turista, živ, na ulicama se često čuje svirka. Ispred pozorišta Verdi se održavaju koncerti. Trgovi su puni ljudi. Impresioniraju me stare Tršćanke, uvek doterane. Leti je predivno na Barcoli, koja je i plaža i šetalište koje vodi ka dvorcu Miramare. U blizini Trsta su divna mala mesta usađena u stene sa skrivenim plažama. Okolo su brda naseljena Slovencima, koji se bave poljoprivredom i prodaju svoje proizvode u osmicama. Trst ima sjajnu geografsku poziciju, Slovenija je blizu, Austrija takođe, Alpi su nadohvat ruke, za skijaše pravi raj. Divan je Trst!
Turisti ne čine grad živim kao ni organizovane „predstave“ i buljuk restorana i kafića namenjih istima. Za Italiju Trst je palanka.
Trst je grad sa 25,000 studenata, ima vrlo ugledan univerzitet, kulturni zivot je na zavidnom nivou, Teatro Verdi je jedna od najuglednijih operskih kuca u Italiji, zdravstvo je za Italiju sjajno, infrastruktura odlicna … Sami Italijani iz drugih delova Italije ga ne smatraju palankom, naprotiv.
Standard ne zanima turiste već one koji tu žele da žive. Šta mene briga kakvo je zdravstvo, da li ulice ribaju šamponom, opera i koliko ima studenata.
Sami italijani pogotovo oni od Rima ka jugu misle da je Trst u Austriji.
Dragojla 22. 1. 2026. u 10.43
Gospodjo, zasto ste tako zle volje? Odgovorio sam g. Vasiliju koji je nazvao Trst palankom, sto ovaj grad ni po cemu nije. Ako Vas zanima nesto u vezi Trsta, slobodno pitajte – i ja i drugi koji ovde zive i koji vole ovaj grad i njegove stanovnike rado cemo Vam odgovoriti na svako pitanje koje Vas zanima.
Apsolutno se ne slažem sa tim. Trst je donedavno bio najveća italijanska luka, ovde je centrala Generali osiguranja, kao i Allianz osiguranja, jedna palanka to ne bi imala. Trst ima naučne centre od ogromnog značaja, za fiziku pre svega, ali i iz drugih grana nauke. Informišite se malo pa onda tvrdite da je za Italijane Trst palanka…
Potpuno se slazem. Danasnji Trst nimalo ne lici na onaj iz 70tih i 80tih godina proslog veka. To vise nije grad za „paradajz-shopping“, naprotiv – vrlo ziv i aktivan, prava veza izmedju Italije i Srednje Evrope ali ipak italijanski. Oni koji danasnjem Trstu pripisuju nesto drugo jednostavno nisu bili u njemu bar 15 godina.
Umesto nostalgo-jugo prica o farmerkama i aktuelnih o vilama nekih sadasnjih srpskih spodoba, bolje da ste se malo vise informisali i pricali o srpskim trgovcima, moreplovcima i dobrotvorima iz osamnaestog i devetnaestog veka koji su ostavili dubok trag u Trstu. Uz blagoslov Marije Terezije podigli pomenutu crkvu Svetog Spiridona koja je bila jedan od dva najveca srpska hrama.
Šta god da se napiše, neko će reći: A što ste to napisali, što niste ono?
Shvatite da autor bira temu, pa vi odlučite da li ćete da čitate ili ne.
Тако је, Невенка! Али, то нису Ровињези , Пуљани и ини, егзотичних имена, већ како ауторка написа, они који су путовали даље…. Тршћански трговци су фибнансирали Први српски устанак и Карађорђа, били дом и уточиште великог Доситеја и Павла Соларића, али то није југословенско..
Због навале српске “ финансијске“ моћи италијанска полиција регуларно контролише возила са српским регистарским таблицама. У сваком случају, судећи по тонама дроге које се ваљају по београдским улициама, Трст ако случајно још увек и није наш, биће ускоро у потпуности. И не само Трст,…
Ziveo u Trstu. Prelep grad i sa duhom. Nasih je dosta gastarbajtera iz okoline Pozarevca,Velike Plane,pa i nisu bas neki sa kojima mozes da se druzis. Trebali ste otici na Garibaldi trg,tamo je sve krcato nasim ljudima,ali da ne uvredim nekog,uglavnom su soferi ili propalice. A to sto nas pop ne otvara,pitajte ga koja kola vozi sledeci put. Kad nisam imao za hleb,nije hteo da pomogne,pomogli su u katolickoj crkvi,u vidu hrane naravno. Nikada im to necu zaboraviti.
Tako je,lep komentar
Koja kola vozi naš sveštenik? Evo, posle 20 i kusur godina poznanstva sa njim da me Vaš komentar natera da se to zapitam… Ako sam upoznala dobrog, blagog i čoveka od crkve i od reči to je otac Raško u Trstu i nikada se nisam zapitala koja kola vozi jer sve što on jeste i što radi je sasvim suprotno od te banalnosti. Jedna je od najpoštovanijih i najpoznatijih osoba u Trstu, pola grada ga zna, ako misle dobro o nama kao zajednici velikim delom je njegova zasluga.
O raspoređivanju sredstava kojima raspolaže Crkvena opština ne odlučuje on nego odbor iste, tako da se malo informišite pre nego što napišete nešto loše o osobi kao što je prota Raško.
Koji to iole ozbiljan novinar zvoni ljudima na interfon tražeći intervju ili materijal za članak tako s nogu… vrlo, vrlo neozbiljno. A pritom kao i većina „novinara“ uzima podatke koje dobije preko štapa i kanapa za verodostojne i daje jednu dosta iskrivljenu i parcijalnu sliku. Odakle podatak da u celoj regiji FVG živi 50.000 Srba ili da se ovde sve o svakome zna jer naši drže „firme za rekonstrukciju zgrada“ i da su sve one nelegalne?!?!?! Nije istina ni da su „Marije“ sve žene koje rade kao kućne pomoćnice, kao ni da kroz luku prodje 50 miliona tona robe (prođe oko 600 miliona)… Stvarno ne razumem potrebu da se piše ovakva vrsta članka čisto da bi se nešto napisalo i privuklo pažnju.
Kako da ne budu imućni ako su bivši funkcioneri a iz koje su stranke nije bitno jer se lako preleće iz jedne u drugu. Stiče se utisak da je sve to jedna ista stranka u kojoj svako ima neko stranačko zaduženje bez obzira da li je „vlast ili opozicija.“
A nakon „služenja narodu“ zaslužen prelazak u grad sa najboljim kvalitetom života u Italiji, sa idealanim položajem na putu ka srednjoj Evropi, a cela Italija na dlanu. Avionom u London, Pariz, Berlin, Barcelonu.. Fasade u centru nedavno renovirane, masa turista, kruzeri (često i po dva i tri istovremeno).
Zahvalan je narod slugama svojim uvek bio…
Neverovatno koliko je frustriranih i iskompleksiranih medju „komentatorima“.
Nije istina. Svi volimo Vesica i njegovu palatu od nekoliko miliona evra u Trstu.
Samo nenormalni se tome ne raduju, ako se zna da Veske nicije nije ukrao i ni jednu smrt nije skrivio.
Neko mi reče da i Đilas tamo ima nešto…
I bivši i sadašnji političari imaju brojne nekretnine u Srbiji i u svetu.
Sve to pokazuje koliko je isplativo raditi „za narod!“
Štedeli ljudi. Odvajali od usta da svojoj deci obezbede bolju budućnost.
Što znači da imućni srbi i dalje čine bitan faktor u razvoju grada. Nisu baš svi čistačice, domari, zidari, keše, pekari, trgovci i šoferi. Nego, moram da primetim da su svi pomenuti bivši funkcioneri demokratske stranke.
Пар уредничких запажања: палата је Гопчевић, а не Гупчевић; ако је кнез Лазар, онда је кнегиња Милица, а не царица – или цар Л. и царица М.
Možda je knez oženio caricu?
Čim sam čuo da je pun naših i sličnih izgubio sam želju da ga posetim.
I ja ne volim da idem tamo gde ima naših ali u vezi Trsta to i nije neki problem. Uglavnom ih nećete ni videti, osim eventualno onih što rade po hotelima. Onih pravih turista odavde je malo.
90% srbendi u Trstu su gasteri. Onih 10% su likovi koji su tamo pokupovali kuće i gajbe i nešto malo posetioca. Koliko znam čak je i direktan let ukinut. Jedino što one autobuske ture svraćaju. Venecija 4 dana bez noćenja, velika nužda na pumpi, mala u šumi.
Pa ima nas dobar procenat koji smo naučnici i univerzitetski profesori, muzučari, inženjeri, knjigovođe, ekonomisti, advokati, stomatolozi, lekari, prevodioci, slikari, novinari, režiseri i pisci, turistički vodiči… Dođite da upoznate Trst i nas koji u njemu žive i verujem da ćete promeniti mišljenje. Svako dobro!
Obavezno da objavite svoja kretanja, gde ste tacno i datume kada ste tamo – da se zaobidjemo, ne podnosim „nase“.
Neću skoro na tu stranu. Više ću ka nekom jugoistoku i jugozapadu.
Ok, hvala sto jedno vreme izbegavate Trst i Italiju, zaista pazim da se u inostranstvu ne srecem previse sa nasima narocito ne sa ovakvima kao dragojla i 123.
Zanimljivo je, dosta kojih prijatelja, malih privrednika, ljudi koji rade za strance ili u inostranstvu su pokupovali stanove u Trstu. Idu tamo ponekad. Lepo je, ali ne znam sta tamo raditi ako nemas neki remote work.
Pa kad je jeftinije od blokova.
Trst je leglo poroka, droge i prostitucije…
Nije tacno. Trst je 2023 i 2024 proglasen za grad sa najboljim kvalitetom zivota u Italiji (2025 je preuzeo Milano, a videcemo u 2026). Supruga i ja zivimo ovde vec 9. godinu, doselili smo se ovamo iz Svedske a ne iz Srbije, i gradu i ljudima jos nismo nasli manu. Idealan polozaj na putu ka srednjoj Evropi, a cela Italija na dlanu – vozom do Rima je manje od 5 sati, do Firence nesto preko 3, do Milana 4 … Vozom sad moze i za Bec, karta kosta 35€. Avion povezuje Trst i sa Londonom, Parizom, Berlinom, Barcelonom, Valensijom … Fasade u centru nedavno renovirane, masa turista, kruzeri (cesto i po dva i tri istovremeno) … Bas me zanima na osnovu cega iko moze da napise nesto lose o Trstu.
Da je barem….
Hmmmm, na koji deo Trsta tačno mislite?
dakle napravili smo od lepog grada primitivnu seljanu, plus da zivim pored sns bande poput sapica ??
neka hvala
Sapic ne zivi u Trstu. Njegova nekretnina (vila na putu izmedju Opicine i Trsta) je „sequestrata“ (privremeno zaplenjena) od strane gradskih vlasti jer je pri kupovini dao lazne podatke i time ostetio italijanski poreski sistem.
Tako je… Ljudi vole da donose zaključke bez poznavanja pravog stanja. Svaka čast za komentare.
Ja živim u Trstu od 2004, stažirala sam i radila u muzejima kao što Miramare i Revoltella, i i dalje ih kao turistički vodič posećujem i radim u istim. Trst je zaista jedan poseban grad, koji toliko toga ima da ponudi, ukoliko mu daš šansu. 🙂
@Milenko
Hvala Milenko na iskrenom komentaru!
Narod nam veruje u ‘studente’, ‘javna preduzeća’, pa i monarhiju. Verovali bi i u Boga, samo da nam se popovi više brinu o pastvi nego o svom voznom parku.
Nostalgija je i kod mene prisutna .
Jedan sam od onih iz sedamdesetih koji nije išao na Ponte Rosso , ali jeste u Trst.
Bilo iz ( obaveznog ) Rovinja i gradske kafane , bilo direktno iz Beograda .
Ne autobusom već vozom , druga klasa , ako se ima love kuset 6 ležajeva.
Petak 20h polazak , subota 8.h dolazak
Povratak subota 20. dolazak nedelja 8.
Puni kao brodovi
Ne шана ( neki drugari jesu ) i ne Ponte Rosso .
Čak sam se i izvrnuo u vozu 1972.
Ni to me nije moglo zaustaviti .
Svaki drugi vikend , pravac voz .
Iz Rovinja , druga priča
Gospodski
Auto i espresso ( “najbolji na svetu” ) u Trstu, tek pokoja kupovina .
Za šmek
Znalo se gde i kako se kupuje .
“ Trst je bio nas i pun naših “
Danas:
Veci deo godine živim blizu Trsta (nemam stan, kuću u Trstu ) i često sam tamo .
Ni blizu !
Pustahija ….
U “ moje vreme “ italijanski je bio “strani jezik “ u Trstu.
Sve “ naši i svi govore naski “.
Ako ne govore razumeju , kao i mi italijanski .
Sada , ovi “ naši “ koji kupuju stanove , kuće u Trstu uglavnom se kriju i ne žele da se zna .
Nema više duha , vedrine , živosti , smeka , zajebancije , dogodovština sa carinom .
Danas ostalo:
Lep grad , dobra klima , savršena lokacija , za Italijane periferija , za mene , nostalgija .
Тадашњи средњошколац. Исти воз, исто време. Прво Понте Росо, па онда остале радње, Многе од њих нису радиле суботом, разочарање. Купи се за себе, фармерке, дукс, јакна, нешто још за познанике, комшије, друштво,… и обавезна кафа. На крају дана, поново Понте Росо и најмања на свету кока-кола у стакленој флашици, за последње освежење. Једном из Опатије, пут аутобусом, на италијанској граници долази, кратко стаје, отвара врата и журно у њега код возача улази италијански цариник, са шеширом налих на америчке каубоје, и кратко изговара „пасоси“. Сви, онако седећи, подижу у рукама „пасосе“, он баци поглед, види да сви имају „пасосе“и исто тако брзо истрча из аутобуса. И надавно, пут даље у Трст.
Lepo napisano, a istinito,,,,,čista nostalgija!
Lep grad ali nekako umrtvljen. Više austrijski, nego žabarski. Mnogo su mi draži oni živahni, neuredni, bučni po jugu poput Palerma, Mesine, Kaljarija, a posebno Napulja.
100%
Ne bih se uopšte složila da je Trst „umrtvljen“ grad! Često sam tamo, jer mi deca žive blizu. Volim da skoknem do Trsta, ne više zbog šopinga, nego zbog šetnje po divnom starom jezgru grada i pored mora. Grad je pun turista, živ, na ulicama se često čuje svirka. Ispred pozorišta Verdi se održavaju koncerti. Trgovi su puni ljudi. Impresioniraju me stare Tršćanke, uvek doterane. Leti je predivno na Barcoli, koja je i plaža i šetalište koje vodi ka dvorcu Miramare. U blizini Trsta su divna mala mesta usađena u stene sa skrivenim plažama. Okolo su brda naseljena Slovencima, koji se bave poljoprivredom i prodaju svoje proizvode u osmicama. Trst ima sjajnu geografsku poziciju, Slovenija je blizu, Austrija takođe, Alpi su nadohvat ruke, za skijaše pravi raj. Divan je Trst!
Turisti ne čine grad živim kao ni organizovane „predstave“ i buljuk restorana i kafića namenjih istima. Za Italiju Trst je palanka.
Trst je grad sa 25,000 studenata, ima vrlo ugledan univerzitet, kulturni zivot je na zavidnom nivou, Teatro Verdi je jedna od najuglednijih operskih kuca u Italiji, zdravstvo je za Italiju sjajno, infrastruktura odlicna … Sami Italijani iz drugih delova Italije ga ne smatraju palankom, naprotiv.
Standard ne zanima turiste već one koji tu žele da žive. Šta mene briga kakvo je zdravstvo, da li ulice ribaju šamponom, opera i koliko ima studenata.
Sami italijani pogotovo oni od Rima ka jugu misle da je Trst u Austriji.
Dragojla 22. 1. 2026. u 10.43
Gospodjo, zasto ste tako zle volje? Odgovorio sam g. Vasiliju koji je nazvao Trst palankom, sto ovaj grad ni po cemu nije. Ako Vas zanima nesto u vezi Trsta, slobodno pitajte – i ja i drugi koji ovde zive i koji vole ovaj grad i njegove stanovnike rado cemo Vam odgovoriti na svako pitanje koje Vas zanima.
Apsolutno se ne slažem sa tim. Trst je donedavno bio najveća italijanska luka, ovde je centrala Generali osiguranja, kao i Allianz osiguranja, jedna palanka to ne bi imala. Trst ima naučne centre od ogromnog značaja, za fiziku pre svega, ali i iz drugih grana nauke. Informišite se malo pa onda tvrdite da je za Italijane Trst palanka…
Potpuno se slazem. Danasnji Trst nimalo ne lici na onaj iz 70tih i 80tih godina proslog veka. To vise nije grad za „paradajz-shopping“, naprotiv – vrlo ziv i aktivan, prava veza izmedju Italije i Srednje Evrope ali ipak italijanski. Oni koji danasnjem Trstu pripisuju nesto drugo jednostavno nisu bili u njemu bar 15 godina.
Umesto nostalgo-jugo prica o farmerkama i aktuelnih o vilama nekih sadasnjih srpskih spodoba, bolje da ste se malo vise informisali i pricali o srpskim trgovcima, moreplovcima i dobrotvorima iz osamnaestog i devetnaestog veka koji su ostavili dubok trag u Trstu. Uz blagoslov Marije Terezije podigli pomenutu crkvu Svetog Spiridona koja je bila jedan od dva najveca srpska hrama.
Šta god da se napiše, neko će reći: A što ste to napisali, što niste ono?
Shvatite da autor bira temu, pa vi odlučite da li ćete da čitate ili ne.
Тако је, Невенка! Али, то нису Ровињези , Пуљани и ини, егзотичних имена, већ како ауторка написа, они који су путовали даље…. Тршћански трговци су фибнансирали Први српски устанак и Карађорђа, били дом и уточиште великог Доситеја и Павла Соларића, али то није југословенско..
Због навале српске “ финансијске“ моћи италијанска полиција регуларно контролише возила са српским регистарским таблицама. У сваком случају, судећи по тонама дроге које се ваљају по београдским улициама, Трст ако случајно још увек и није наш, биће ускоро у потпуности. И не само Трст,…
Ziveo u Trstu. Prelep grad i sa duhom. Nasih je dosta gastarbajtera iz okoline Pozarevca,Velike Plane,pa i nisu bas neki sa kojima mozes da se druzis. Trebali ste otici na Garibaldi trg,tamo je sve krcato nasim ljudima,ali da ne uvredim nekog,uglavnom su soferi ili propalice. A to sto nas pop ne otvara,pitajte ga koja kola vozi sledeci put. Kad nisam imao za hleb,nije hteo da pomogne,pomogli su u katolickoj crkvi,u vidu hrane naravno. Nikada im to necu zaboraviti.
Tako je,lep komentar
Koja kola vozi naš sveštenik? Evo, posle 20 i kusur godina poznanstva sa njim da me Vaš komentar natera da se to zapitam… Ako sam upoznala dobrog, blagog i čoveka od crkve i od reči to je otac Raško u Trstu i nikada se nisam zapitala koja kola vozi jer sve što on jeste i što radi je sasvim suprotno od te banalnosti. Jedna je od najpoštovanijih i najpoznatijih osoba u Trstu, pola grada ga zna, ako misle dobro o nama kao zajednici velikim delom je njegova zasluga.
O raspoređivanju sredstava kojima raspolaže Crkvena opština ne odlučuje on nego odbor iste, tako da se malo informišite pre nego što napišete nešto loše o osobi kao što je prota Raško.