We will build a better tomorrow
The youth of today will be our tool
…
We are not Jesus (Christ)
We are not Fascists (Pigs)
We are not Capitalists (Industrialists)
We are not Communists
We are the One
…
…pored tebe prolaze,
sa visine te gledaju,
prstom pokazuju,
kao da ne znaju…
Intevju sa El Org rađen u Ljubljani na snimanju drugog (najboljeg) albuma, Ljuba Đukić iznenađen najnovijim sintisajzerima i ritam mašinama izjavljuje: ee, kad se narodnjaci ovoga dočepaju!
Džuboks, 1982.
Početci panka u nas su isključivo vezani za dokone, razmažene i povlašćene potomke okupatorskih funkcionera i oficira. Neki od njih su danas u politici, neki glume liberale, neki su postali i patriJote, a pojedini su davno napustili Srbiju. Što uz pomoć tatinih i maminih teško stečenih dolarčića, što uz pomoć dopa i raznih boleština.
789@ čobani trebaju da se drže Cece i Jece… Možda i Severine i Topalka…
Dok vi raspravite sta je Pank, odo ja po Skank . hahahaaaa
Pank nije prošlost nego neizbežna budućnost u kojoj će se izmešani naći svi slobodoumni ljudi gotovo iz svih generacija . Pank = agresija, ljubav, istina i bunt
Beograd je imao Dadovo ( prostor) gde su dolazili istomišljenici u pogledu muzike. Sećam se da su se svi ložili na Pankrte. Ali iz Dadova je izašlo dosta dobrih ,a posle još boljih bendova – Radnička kontrola, NBG, Mrgudi….
Na kraju je pobedila narodna muzika.
Nazalost u pravu si. Uvek se setim one reklame:“Pali brate, narodnjaci su zakon“.Tako ispade na kraju, ali bukvalno. Ta publia je danas na vlasti i sprovode neki svoj zakon.
Sve bilo je poza i fol, barem kod nas. Deca crvenih i potonjih buržuja „buntovnici“ – kako da ne!
Uzgred, gde nestadoše svi ti silni „buntovnici“ kad se povela istinska borba za istinsku slobodu? I gde su svih ovih decenija…
Nismo mi u tu gde jesmo bez razloga…
Čak i ćerke jednog komunističkog predsednika.
Niste morali biti deca crvenih i potomci burzuja da budete pozeri i foliranti. Ko je rastao u vecim gradovima to zna. Jednostavno, razlika izmedju urbane i ruralne kulture u zemlji je tad vec bila ogromna. A zna se koja populacija je vise ucestvovala i istrpela u ratovima. I koja kultura je na kraju pobedila.
Da budemo iskreni pank je u unutrašnjost Srbije došao tek krajem veka. ;))
Muzichki pravac nije punk nego punk rock. Rech punk je oznachavala pokret nastao na osnovu muzichkog pravca- nachin razmishljanja, stil zivota, moda… Punkeri u bivshoj Yugi su bili sinovi ministara i direktora… sve ono protiv chega su se pravi punkeri u UK-u borili… i sve ono shto pravi punkeri nisu podnosili… kod nas je i punk bio laz, neiskreno foliranje, kao i sve ostalo…
I nevaspitani, poluusmeni fiskus koji se odaziva na Brnabić je bio panker(ka). Razmislite o tome, pa nastavite sa samohvalom.
I Siniša Mali.
Gresis, video si par fotografija na netu kada je bila mlada iz nekog kluba gde je kratko osisana sa nekom ogrlicom sa nitnama oko vrata. Vise je to bio neki kvazi alternativni pomalo dark ebm fazon. I sama je izjavljivala sda su joj omiljeni bend Depeche Mode.
A Sinisa Mali moze da prica i da je svirao sa Pistolsima ali to je samo njegovo rekla kazala. Da li mu verujes ?
Pank je sloboda… I istina… Pre svega u glavi…
Ja slušam pank od 84. i rodoljub sam. Ne mrzim nikoga po naciji ni po rasi. Cenim taj stav koji je veoma kritički prema glupostima i sistemu koji nas ponovo uvodi u feudalizam.
Za razliku od zapada kod nas su se u prvih nekoliko godina na to primala isključivo deca komunista, funkcionera i estradno-kulturnih delatnika jer je samo njima to bilo dostupno i dozvoljeno. Kao deca iz „elitnih“ porodica mogli su manje-više da igraju do mile volje. Kasnije dolazi i do srednje klase, a na kraju i do onih kojima je i namenjen, ali tada on više nije imao nikakav značaj.
Tacno je da je pank kod nas bio vise trendovski, sminkerski pokret vezan za urbanu sredinu, ali je pankera bilo u svim drustvenim slojevima. Posebno u najvecim gradovima.
Ali je to već neka kasnija faza i on sam tada poprilično vuče u desno.
Kasnija faza zato sto smo ipak pomalo kaskali za Zapadom. Uostalom, pank se kod nas javio koju godinu kasnije i to vise kao muzika i estetika, a ne kao drustveni pokret.
Zato što se pojavio OI kao i par godina pred ratove i prvi skinhedsi, koji su se muzički vezivali na pank, ali idejno to nije bilo ni blizu. Ono što danas stoji je da je pank gotovo nestao, osim onih mekih komercijalnih grupica postoji još samo par izvornih ali mnogi od njih su danas muzički više na nekom trešu nego na panku. Sa druge strane pomenuti skinhedsi će verovatno postojati i za 100 godina jer im je ideologija realna i večito aktuelna. Sad šta će slušati u toj priči nije ni važno. Mogu i Mitra da cepaju.
Bila na koncertu Exploited u SKC-u kao mlađa tinejdžerka, više iz radoznalosti. Jesam osećala taj bunt i energiju u sebi, ali brate mili onaj polusvet tamo. Oni dripci, onaj ološ! Stajala sam kod stubova sa strane i posmatrala šutku isped bine. Ono razulareno iživljavanje najnižih poriva, besa, ali i pomodarstva. Sve je to kod nas bilo fol. Kad pogledate fotografije engleskih pankera iz sedamdesetih i osamdesetih, vidite izgubljene, nesrećne ljude, propale od droge i alkohola, neobrazovane, vidite ono što Englezi zovu white trash. Od tad do sad ponekad, jednom u godinu dana, poslušam Ramones, Pistolse i Clash i držim se mog fanka i soula, onog što mi izmami osmeh na lice i izaziva osećaj lepote.
The Exploited i ovi drugi koji ste pomenuli nemaju istu publiku. Na neki način povezanu ali u potpunosti drugačiju. Da ste znali gde idete ne bi ni otišli, a sada ne bi imali ni šta da kažete o svemu tome. Ali, eto nije dugo ni trajalo. ;)))
Crusaders ?
I ja sam istotog mišljenja
Sta se natropa….
Nije to za tebe dušo.
Upravo to sam i rekla dušo, samo ti nisi razumeo. Rekla sam i za koga je, a ja u to društvo ne spadam i to sam vrlo rano shvatila. Ne postoji slučajnost. Uvek je taj talog društva, nesrećan zbog sopstvene nemoći i ograničenja, morao da se zamajava nečim i ima izduvni ventil, dok se drugi bogate na njihov račun. Puste raju da se izviče na sistem, daju im posle da se izdrogiraju i kontrolišu taj deo popluacije. Puste ih da tavore na dnu. Mora da se kanališe sva ta destruktivna energija. Pank je bio projekat. Pistolsi su bili projekat menadžera Malkolma Meklarena i Vivijen Vestvud, koji su oboje stekli pristojno bogatstvo od kreiranja stila i ideje pank pokreta. Kod nas je situacija bila nešto drugačija. Na pank su se lepo primila deca generala iz čistog pomodarstva, umišljeni da su intelektualne veličine, jer gistro razumeju pank kulturu i nisu seljoberi i šabani, a ovdašnjem talogu društva, propalitetima i kompleksašima se servira šund, Baja i turbo folk, evo već dugi niz decenija.
Zaista bih voleo da saznam ko se to obogatio na račun pomenutih. Diskont pića? Lokalni diler ili apotekar? A što se samog panka kao muzike tiče on nije počeo sa Meklarenom, Vestvud i Pistolsima. Da li ste slušali nekad Stooges? Ramones? MC5?
Glupost moze samo medjusobno da se unisti.
Nazalost, unistice svet.
Ovo je tekst na nivou dvadesetogodišnjaka, i to takav da je pisan za neke ne baš cenjene novine. Samozvani novinar se mogao više potruditi oko izbora teme, kao i oko njene obrade.
Propisujem svaku reč! 🤘
Punks not dead
Са 50 сам скинхед.То је начин живота И даље мрзим панкере
Čega se pametan stidi…
Ima na vishe koji smo skinheads… ne svojom voljom…
We will build a better tomorrow
The youth of today will be our tool
…
We are not Jesus (Christ)
We are not Fascists (Pigs)
We are not Capitalists (Industrialists)
We are not Communists
We are the One
…
…pored tebe prolaze,
sa visine te gledaju,
prstom pokazuju,
kao da ne znaju…
Intevju sa El Org rađen u Ljubljani na snimanju drugog (najboljeg) albuma, Ljuba Đukić iznenađen najnovijim sintisajzerima i ritam mašinama izjavljuje: ee, kad se narodnjaci ovoga dočepaju!
Džuboks, 1982.
Početci panka u nas su isključivo vezani za dokone, razmažene i povlašćene potomke okupatorskih funkcionera i oficira. Neki od njih su danas u politici, neki glume liberale, neki su postali i patriJote, a pojedini su davno napustili Srbiju. Što uz pomoć tatinih i maminih teško stečenih dolarčića, što uz pomoć dopa i raznih boleština.
789@ čobani trebaju da se drže Cece i Jece… Možda i Severine i Topalka…
Dok vi raspravite sta je Pank, odo ja po Skank . hahahaaaa
Pank nije prošlost nego neizbežna budućnost u kojoj će se izmešani naći svi slobodoumni ljudi gotovo iz svih generacija . Pank = agresija, ljubav, istina i bunt
Beograd je imao Dadovo ( prostor) gde su dolazili istomišljenici u pogledu muzike. Sećam se da su se svi ložili na Pankrte. Ali iz Dadova je izašlo dosta dobrih ,a posle još boljih bendova – Radnička kontrola, NBG, Mrgudi….
Na kraju je pobedila narodna muzika.
Nazalost u pravu si. Uvek se setim one reklame:“Pali brate, narodnjaci su zakon“.Tako ispade na kraju, ali bukvalno. Ta publia je danas na vlasti i sprovode neki svoj zakon.
Sve bilo je poza i fol, barem kod nas. Deca crvenih i potonjih buržuja „buntovnici“ – kako da ne!
Uzgred, gde nestadoše svi ti silni „buntovnici“ kad se povela istinska borba za istinsku slobodu? I gde su svih ovih decenija…
Nismo mi u tu gde jesmo bez razloga…
Čak i ćerke jednog komunističkog predsednika.
Niste morali biti deca crvenih i potomci burzuja da budete pozeri i foliranti. Ko je rastao u vecim gradovima to zna. Jednostavno, razlika izmedju urbane i ruralne kulture u zemlji je tad vec bila ogromna. A zna se koja populacija je vise ucestvovala i istrpela u ratovima. I koja kultura je na kraju pobedila.
Da budemo iskreni pank je u unutrašnjost Srbije došao tek krajem veka. ;))
Muzichki pravac nije punk nego punk rock. Rech punk je oznachavala pokret nastao na osnovu muzichkog pravca- nachin razmishljanja, stil zivota, moda… Punkeri u bivshoj Yugi su bili sinovi ministara i direktora… sve ono protiv chega su se pravi punkeri u UK-u borili… i sve ono shto pravi punkeri nisu podnosili… kod nas je i punk bio laz, neiskreno foliranje, kao i sve ostalo…
I nevaspitani, poluusmeni fiskus koji se odaziva na Brnabić je bio panker(ka). Razmislite o tome, pa nastavite sa samohvalom.
I Siniša Mali.
Gresis, video si par fotografija na netu kada je bila mlada iz nekog kluba gde je kratko osisana sa nekom ogrlicom sa nitnama oko vrata. Vise je to bio neki kvazi alternativni pomalo dark ebm fazon. I sama je izjavljivala sda su joj omiljeni bend Depeche Mode.
A Sinisa Mali moze da prica i da je svirao sa Pistolsima ali to je samo njegovo rekla kazala. Da li mu verujes ?
Pank je sloboda… I istina… Pre svega u glavi…
Ja slušam pank od 84. i rodoljub sam. Ne mrzim nikoga po naciji ni po rasi. Cenim taj stav koji je veoma kritički prema glupostima i sistemu koji nas ponovo uvodi u feudalizam.
Za razliku od zapada kod nas su se u prvih nekoliko godina na to primala isključivo deca komunista, funkcionera i estradno-kulturnih delatnika jer je samo njima to bilo dostupno i dozvoljeno. Kao deca iz „elitnih“ porodica mogli su manje-više da igraju do mile volje. Kasnije dolazi i do srednje klase, a na kraju i do onih kojima je i namenjen, ali tada on više nije imao nikakav značaj.
Tacno je da je pank kod nas bio vise trendovski, sminkerski pokret vezan za urbanu sredinu, ali je pankera bilo u svim drustvenim slojevima. Posebno u najvecim gradovima.
Ali je to već neka kasnija faza i on sam tada poprilično vuče u desno.
Kasnija faza zato sto smo ipak pomalo kaskali za Zapadom. Uostalom, pank se kod nas javio koju godinu kasnije i to vise kao muzika i estetika, a ne kao drustveni pokret.
Zato što se pojavio OI kao i par godina pred ratove i prvi skinhedsi, koji su se muzički vezivali na pank, ali idejno to nije bilo ni blizu. Ono što danas stoji je da je pank gotovo nestao, osim onih mekih komercijalnih grupica postoji još samo par izvornih ali mnogi od njih su danas muzički više na nekom trešu nego na panku. Sa druge strane pomenuti skinhedsi će verovatno postojati i za 100 godina jer im je ideologija realna i večito aktuelna. Sad šta će slušati u toj priči nije ni važno. Mogu i Mitra da cepaju.
Bila na koncertu Exploited u SKC-u kao mlađa tinejdžerka, više iz radoznalosti. Jesam osećala taj bunt i energiju u sebi, ali brate mili onaj polusvet tamo. Oni dripci, onaj ološ! Stajala sam kod stubova sa strane i posmatrala šutku isped bine. Ono razulareno iživljavanje najnižih poriva, besa, ali i pomodarstva. Sve je to kod nas bilo fol. Kad pogledate fotografije engleskih pankera iz sedamdesetih i osamdesetih, vidite izgubljene, nesrećne ljude, propale od droge i alkohola, neobrazovane, vidite ono što Englezi zovu white trash. Od tad do sad ponekad, jednom u godinu dana, poslušam Ramones, Pistolse i Clash i držim se mog fanka i soula, onog što mi izmami osmeh na lice i izaziva osećaj lepote.
The Exploited i ovi drugi koji ste pomenuli nemaju istu publiku. Na neki način povezanu ali u potpunosti drugačiju. Da ste znali gde idete ne bi ni otišli, a sada ne bi imali ni šta da kažete o svemu tome. Ali, eto nije dugo ni trajalo. ;)))
Crusaders ?
I ja sam istotog mišljenja
Sta se natropa….
Nije to za tebe dušo.
Upravo to sam i rekla dušo, samo ti nisi razumeo. Rekla sam i za koga je, a ja u to društvo ne spadam i to sam vrlo rano shvatila. Ne postoji slučajnost. Uvek je taj talog društva, nesrećan zbog sopstvene nemoći i ograničenja, morao da se zamajava nečim i ima izduvni ventil, dok se drugi bogate na njihov račun. Puste raju da se izviče na sistem, daju im posle da se izdrogiraju i kontrolišu taj deo popluacije. Puste ih da tavore na dnu. Mora da se kanališe sva ta destruktivna energija. Pank je bio projekat. Pistolsi su bili projekat menadžera Malkolma Meklarena i Vivijen Vestvud, koji su oboje stekli pristojno bogatstvo od kreiranja stila i ideje pank pokreta. Kod nas je situacija bila nešto drugačija. Na pank su se lepo primila deca generala iz čistog pomodarstva, umišljeni da su intelektualne veličine, jer gistro razumeju pank kulturu i nisu seljoberi i šabani, a ovdašnjem talogu društva, propalitetima i kompleksašima se servira šund, Baja i turbo folk, evo već dugi niz decenija.
Zaista bih voleo da saznam ko se to obogatio na račun pomenutih. Diskont pića? Lokalni diler ili apotekar? A što se samog panka kao muzike tiče on nije počeo sa Meklarenom, Vestvud i Pistolsima. Da li ste slušali nekad Stooges? Ramones? MC5?
Glupost moze samo medjusobno da se unisti.
Nazalost, unistice svet.
Ovo je tekst na nivou dvadesetogodišnjaka, i to takav da je pisan za neke ne baš cenjene novine. Samozvani novinar se mogao više potruditi oko izbora teme, kao i oko njene obrade.
Propisujem svaku reč! 🤘
Punks not dead
Са 50 сам скинхед.То је начин живота И даље мрзим панкере
Čega se pametan stidi…
Ima na vishe koji smo skinheads… ne svojom voljom…