Вуче, чувај главу. Мафија је то, и то веома опасна. Видиш боље него сви ми да су спремни ликвидирати свакога ко им стане на пут. Примери су Ћурувија, Оливер, Цвијан, Пантић, неколико инспектора МУП, генерал полиције, министар војске, и на крају Ђинђић. Све је то потпис исте мафијашке хоботнице инсталиране у Сбрији још деведесетих година. Делимично руковођење том мафијашком кликом преузео је Оскар.
Демонтажа Оскарове мафије неће ићи лако а да се све оконча мирно и без крви.
Zapamtiti tužioca.
Кукају декани Факултета да ни под окупацијом професорима није ускраћивана плата. Па није, зато што су и под окупацијом РАДИЛИ. Ви не радите, а очекујете плату.
Sumrak tužilaštva
Kakva sramna odluka Prvog OJT i još gluplje objašnjene za takvo rešenje. Znači, nekoga na ulici može da se zlostavlja i tuče ali ako drugi ljudi ne reaguju na to onda to nije krivično delo. Zaista je istinita ona tvrdnja da je samo glupost beskrajna na ovom svetu! Šta ako su ti drugi ljudi stari i nemoćni, uplašeni da i oni ne dobiju batine ako se umešaju ili su jednostavno takvog karaktera da neće da reaguju na bilo šta u njihovoj okolini. Drugim rečima, iz ove odluke može da se zaključi da gospodin Cvijić nije dovoljno udaren u lice ili nije na sreću udario u neki ivičnjak kad je pao (što nekad može da dovede i do smrtnog ishoda) pa takav napad ne zaslužuje neku posebnu pažnju.
Mada, u zemlji u kojoj već više decenija još niko nije osuđen za ubistva novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, jedan udarac pesnicom u lice, za takozvano tužilaštvo je kao da malo grublje kažeš, ne sviđaš mi se. Formalno, svi ti tužioci bi trebali biti samostalni u svom radu dok u stvarnom životu vidimo da su oni pod stalnim nadzorom ovog nakaradnog režima i poslušno izvršavaju njihova naređenja. Čemu onda ono nedavno zakasnelo saopštenje tužilaca i sudija o njihovoj navodnoj ugroženosti, verovatno su se jedino uplašili za svoje pozicije. Inače, kako je moguće objasniti da niko od njih dosad nije pokrenuo ni jedan slučaj visoke korupcije kada su toliko nezavisni. Istraživački novinari su obavili lavovski deo posla za njih ali nažalost oni ne mogu da pokreću krivične prijave protiv korumpiranih političara, njihovih biznismena, huligana i kriminalaca.
Još opasnija stvar u svemu tome je da ubuduće bilo koji istraživački novinar može da bude fizički napadnut bez ikakvih pravnih posledica. Gospodin Cvijić već godinama hrabro i predano razotkriva sve afere ove vlasti i veoma je poštovan od svih mislećih i normalnih građana Srbije. Zato im ovo nikako ne sme proći jer time se odobrava buduće nasilje ne samo prema njemu i drugim nerežimskim novinarima već i prema svim pravdoljubivim i slobodomislećim građanima koji neće da oćute na korupciju i sve druge nepravde u našem društvu.
Zbog svega toga, sada svi trebamo da pružimo što veću podršku časnim i odvažnim novinarima bez obzira na naše političke razlike. Borba za slobodne medije nadmašuje sve druge proteste jer tek onda kad su oni slobodni možemo dobiti neko iole demokratsko društvo.
Ovo što studenti rade širom Srbije je moralna revolucija za dobrobit svih nas i sada moramo da ih masovno podržimo i pokažemo istrajnost, slogu i solidarnost više nego ikada. Da bi bili dostojni naših predaka koji se nisu bojali ni mnogo snažnijih neprijatelja nego što je to besramni manipulator Vučić sa svim njegovim bednim poslušnicima!!!
Pa jel vi i dalje verujete u “institucije” !?
Motku u ruke…
Apel nadleznom pravnom timu da – ukoliko bi postovani gospodin Vuk Cvijic sa time bio saglasan – inicira akt koji bi bio pravno validan, a u svrhu npr. sakupljanja potpisa gradjana, koji mu dobrovoljno zele pruziti podrsku, te ako je moguce, tako doprineti da se doneta odluka ponisti ili da se bar revidira.
Veliko hvala i postovanje Vuku za njegov rad. I ovde nije u pitanju samo pravda i zastita novinara, nego pravda i zastita za – Coveka.
Unapred hvala nadleznom strucnom kadru za pokusaj iznalazenja legitimnog i efikasnog nacina kojim bi javnost mogla pomoci.
Vest je (ne)očekivano nerazumevanje Krivičnog Zakonika….ukoliko nema dokaza da je napad posledica novinarske aktivnosti, nema dokaza o tezem remecenju javnog reda i mira ( definicija u Zakonu o javnom redu i miru) niti ugrožavanja spokojstva gradjana, jedina dva propusta bi bila : 1) da OJT nije identifikovalo te prolaznike i ispitalo ih na okolnosti uznemirenja, 2) da nije po službenoj dužnosti podnelo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka…i to je to. Okrivljeni je, takodje novinar. Odluka je, pravilna, možda samo preuranjena…neka novinar podnese privatnu tužbu i plus tužbu za naknadu štete… dobija u oba slučaja… sve najbolje, retko pravnom potkovanom novinaru!
Nemojte se čuditi za 11 meseci…to nije dug period, bolje da ne znate gde rade ljudi u kakvim manjkovima ljudstva i prostora…
Kako se utvrđuje da li je bilo ugroženo spokojstvo građana?
Identifikovanjem i ispitivanjem lica koja su na javnom mestu prisustvovala dogadjaju, Ili samim uvidom u snimak i ocenom ponašanja tih ljudi…sve ok, neće se izvuci niko!
TUŽIOCI ŠTA TO BEŠE ?
To su valjda oni sa punim slamaricama para. KO JOŠ U TE SPODOBE VERUJE ?
Zato čekamo bolja vremena.
Za prekršaj vršenje nasilja iz člana 9 stav 2 Zakona o javnom redu i miru propisana je novčana kazna ili zatvor od 60 do 90 dana. Ako bi ga kaznili zatvorom od 90 dana to bi po meni bila primerena kazna. Otežavajuća okolnost bi bila da je Vuk Cvijić poznati novinar i da ničim nije izazvao napad, kao i da je motiv napada mržna zbog novinarskog rada Cvijića. Možda bi sada kada je jasno da ga neće goniti za krivično delo fokus Cvijićevog advokata trebalo da bude usmeren na izricanje najstrožije kazne za prekršaj. Ako ga kazne novčanom kaznom to je onda kraj pravosuđa.
Baš me interesuje kako bi se ponašali i kako okarakterisali takav napad taj tužilac i veštak da je neko to isto njima uradio.
Klasican prekrsaj iz domena JRM-a, lake telesne povrede nanete udarcem pesnicom u predelu glave (znaci nije bilo upotrebe predmeta niti su u pitanju teske telesne povrede da bi se okarakterisalo kao krivicno delo), na javnom mestu.
Pošto je Vuk Cvijić odgurnut i pošto je pao mogao je ozbiljno da povredi glavu. To što nije došlo do povrede ne menja činjenicu da je bio odgurnut. Da li i ono spada u tu lakšu telesnu povredu zajedno sa udarcem pesnicom?
A zašto se čudite? Pa, u ovoj zemlji ni ubistvo nije krivično delo. Može da bude ali zavisi samo ko ga je počinio. Isto kao i ostala krivična dela propisana zakonom: zavisi ko je izvršilac!
Na primer ubistvo Olivera Ivanovića.
Zgrožen sam odlukom.
Jasno je da se oni koji ne sprovode pravdu nemaju budućnost.
Kad se smena vlasti završi, ovakvi tužioci ne smeju da se bave ni privatno advokaturom.
Na žalost ovo ke poruka i drugoj ugrožrnoj strani. Tuci pa ako se nimo ne uzbudi, nikom ništa. Naravno to ne opravdavam.
I Djura će ti oprostiti što te je tukao.
Neke sudije i neki tužioci (čitaj: ljudi sa integritetom) hrabro ustaju protiv nasilja, samovolje i tiranije, time ozbiljno rizikujući sve u ovoj zemlji bezakonja i bezvlašća.
Neki drugi nosioci pravosudnih funkcija (čitaj: ljudi bez karaktera) ponizno ljube skute šefa smene i pokorno izvršavaju dobijene protivpravne naloge.
Jednostavno, valjda je neko čovek, a neko nije. Samo nemojmo dozvoliti da nas Sutra ponovo prevare ovi neljudi, nemojmo im dozvoliti da po hiljaditi put promene stranu, masku, uverenja, partiju i bratiju!
Вуче, чувај главу. Мафија је то, и то веома опасна. Видиш боље него сви ми да су спремни ликвидирати свакога ко им стане на пут. Примери су Ћурувија, Оливер, Цвијан, Пантић, неколико инспектора МУП, генерал полиције, министар војске, и на крају Ђинђић. Све је то потпис исте мафијашке хоботнице инсталиране у Сбрији још деведесетих година. Делимично руковођење том мафијашком кликом преузео је Оскар.
Демонтажа Оскарове мафије неће ићи лако а да се све оконча мирно и без крви.
Zapamtiti tužioca.
Кукају декани Факултета да ни под окупацијом професорима није ускраћивана плата. Па није, зато што су и под окупацијом РАДИЛИ. Ви не радите, а очекујете плату.
Sumrak tužilaštva
Kakva sramna odluka Prvog OJT i još gluplje objašnjene za takvo rešenje. Znači, nekoga na ulici može da se zlostavlja i tuče ali ako drugi ljudi ne reaguju na to onda to nije krivično delo. Zaista je istinita ona tvrdnja da je samo glupost beskrajna na ovom svetu! Šta ako su ti drugi ljudi stari i nemoćni, uplašeni da i oni ne dobiju batine ako se umešaju ili su jednostavno takvog karaktera da neće da reaguju na bilo šta u njihovoj okolini. Drugim rečima, iz ove odluke može da se zaključi da gospodin Cvijić nije dovoljno udaren u lice ili nije na sreću udario u neki ivičnjak kad je pao (što nekad može da dovede i do smrtnog ishoda) pa takav napad ne zaslužuje neku posebnu pažnju.
Mada, u zemlji u kojoj već više decenija još niko nije osuđen za ubistva novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, jedan udarac pesnicom u lice, za takozvano tužilaštvo je kao da malo grublje kažeš, ne sviđaš mi se. Formalno, svi ti tužioci bi trebali biti samostalni u svom radu dok u stvarnom životu vidimo da su oni pod stalnim nadzorom ovog nakaradnog režima i poslušno izvršavaju njihova naređenja. Čemu onda ono nedavno zakasnelo saopštenje tužilaca i sudija o njihovoj navodnoj ugroženosti, verovatno su se jedino uplašili za svoje pozicije. Inače, kako je moguće objasniti da niko od njih dosad nije pokrenuo ni jedan slučaj visoke korupcije kada su toliko nezavisni. Istraživački novinari su obavili lavovski deo posla za njih ali nažalost oni ne mogu da pokreću krivične prijave protiv korumpiranih političara, njihovih biznismena, huligana i kriminalaca.
Još opasnija stvar u svemu tome je da ubuduće bilo koji istraživački novinar može da bude fizički napadnut bez ikakvih pravnih posledica. Gospodin Cvijić već godinama hrabro i predano razotkriva sve afere ove vlasti i veoma je poštovan od svih mislećih i normalnih građana Srbije. Zato im ovo nikako ne sme proći jer time se odobrava buduće nasilje ne samo prema njemu i drugim nerežimskim novinarima već i prema svim pravdoljubivim i slobodomislećim građanima koji neće da oćute na korupciju i sve druge nepravde u našem društvu.
Zbog svega toga, sada svi trebamo da pružimo što veću podršku časnim i odvažnim novinarima bez obzira na naše političke razlike. Borba za slobodne medije nadmašuje sve druge proteste jer tek onda kad su oni slobodni možemo dobiti neko iole demokratsko društvo.
Ovo što studenti rade širom Srbije je moralna revolucija za dobrobit svih nas i sada moramo da ih masovno podržimo i pokažemo istrajnost, slogu i solidarnost više nego ikada. Da bi bili dostojni naših predaka koji se nisu bojali ni mnogo snažnijih neprijatelja nego što je to besramni manipulator Vučić sa svim njegovim bednim poslušnicima!!!
Pa jel vi i dalje verujete u “institucije” !?
Motku u ruke…
Apel nadleznom pravnom timu da – ukoliko bi postovani gospodin Vuk Cvijic sa time bio saglasan – inicira akt koji bi bio pravno validan, a u svrhu npr. sakupljanja potpisa gradjana, koji mu dobrovoljno zele pruziti podrsku, te ako je moguce, tako doprineti da se doneta odluka ponisti ili da se bar revidira.
Veliko hvala i postovanje Vuku za njegov rad. I ovde nije u pitanju samo pravda i zastita novinara, nego pravda i zastita za – Coveka.
Unapred hvala nadleznom strucnom kadru za pokusaj iznalazenja legitimnog i efikasnog nacina kojim bi javnost mogla pomoci.
Vest je (ne)očekivano nerazumevanje Krivičnog Zakonika….ukoliko nema dokaza da je napad posledica novinarske aktivnosti, nema dokaza o tezem remecenju javnog reda i mira ( definicija u Zakonu o javnom redu i miru) niti ugrožavanja spokojstva gradjana, jedina dva propusta bi bila : 1) da OJT nije identifikovalo te prolaznike i ispitalo ih na okolnosti uznemirenja, 2) da nije po službenoj dužnosti podnelo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka…i to je to. Okrivljeni je, takodje novinar. Odluka je, pravilna, možda samo preuranjena…neka novinar podnese privatnu tužbu i plus tužbu za naknadu štete… dobija u oba slučaja… sve najbolje, retko pravnom potkovanom novinaru!
Nemojte se čuditi za 11 meseci…to nije dug period, bolje da ne znate gde rade ljudi u kakvim manjkovima ljudstva i prostora…
Kako se utvrđuje da li je bilo ugroženo spokojstvo građana?
Identifikovanjem i ispitivanjem lica koja su na javnom mestu prisustvovala dogadjaju, Ili samim uvidom u snimak i ocenom ponašanja tih ljudi…sve ok, neće se izvuci niko!
TUŽIOCI ŠTA TO BEŠE ?
To su valjda oni sa punim slamaricama para. KO JOŠ U TE SPODOBE VERUJE ?
Zato čekamo bolja vremena.
Za prekršaj vršenje nasilja iz člana 9 stav 2 Zakona o javnom redu i miru propisana je novčana kazna ili zatvor od 60 do 90 dana. Ako bi ga kaznili zatvorom od 90 dana to bi po meni bila primerena kazna. Otežavajuća okolnost bi bila da je Vuk Cvijić poznati novinar i da ničim nije izazvao napad, kao i da je motiv napada mržna zbog novinarskog rada Cvijića. Možda bi sada kada je jasno da ga neće goniti za krivično delo fokus Cvijićevog advokata trebalo da bude usmeren na izricanje najstrožije kazne za prekršaj. Ako ga kazne novčanom kaznom to je onda kraj pravosuđa.
Baš me interesuje kako bi se ponašali i kako okarakterisali takav napad taj tužilac i veštak da je neko to isto njima uradio.
Klasican prekrsaj iz domena JRM-a, lake telesne povrede nanete udarcem pesnicom u predelu glave (znaci nije bilo upotrebe predmeta niti su u pitanju teske telesne povrede da bi se okarakterisalo kao krivicno delo), na javnom mestu.
Pošto je Vuk Cvijić odgurnut i pošto je pao mogao je ozbiljno da povredi glavu. To što nije došlo do povrede ne menja činjenicu da je bio odgurnut. Da li i ono spada u tu lakšu telesnu povredu zajedno sa udarcem pesnicom?
A zašto se čudite? Pa, u ovoj zemlji ni ubistvo nije krivično delo. Može da bude ali zavisi samo ko ga je počinio. Isto kao i ostala krivična dela propisana zakonom: zavisi ko je izvršilac!
Na primer ubistvo Olivera Ivanovića.
Zgrožen sam odlukom.
Jasno je da se oni koji ne sprovode pravdu nemaju budućnost.
Kad se smena vlasti završi, ovakvi tužioci ne smeju da se bave ni privatno advokaturom.
Na žalost ovo ke poruka i drugoj ugrožrnoj strani. Tuci pa ako se nimo ne uzbudi, nikom ništa. Naravno to ne opravdavam.
I Djura će ti oprostiti što te je tukao.
Neke sudije i neki tužioci (čitaj: ljudi sa integritetom) hrabro ustaju protiv nasilja, samovolje i tiranije, time ozbiljno rizikujući sve u ovoj zemlji bezakonja i bezvlašća.
Neki drugi nosioci pravosudnih funkcija (čitaj: ljudi bez karaktera) ponizno ljube skute šefa smene i pokorno izvršavaju dobijene protivpravne naloge.
Jednostavno, valjda je neko čovek, a neko nije. Samo nemojmo dozvoliti da nas Sutra ponovo prevare ovi neljudi, nemojmo im dozvoliti da po hiljaditi put promene stranu, masku, uverenja, partiju i bratiju!