Oglas za print knjizare FINAL
Prvi tiraž "Na putu ka slobodi" rasprodat

Knjiga Katarine Petrović stiže u knjižare

  1. Srbi su narod kome treba starateljstvo. Vekovima, decenijama mi uništavavamo sebe a krivimo druge.

  2. Radni naslov i uvod moje pete knjige:

    KAKO SU VOĐE KPS IZDALI SOCIJALIZAM ZA KAPITALISTIČKI LIBERALIZAM

    Tačan odgovor je: zbog neznanja! Čekaj ne može tako! Srbi skoro sve znaju, barem tako misle, osim ono što treba – ne znaju – da upravljaju svojom državom! Ili previše je Srbija politički istorična da bi mogli prosečni i slabi kadrovi da je rukovode. Jer najbolji ljudi, a to uvek znači i najhrabriji, ginuli su u ratovima, naročito onim koji nusu trebali da se dogode. Mudrošću su mogli da se izbegnu. No srpkim vođamja trebao im j rat jer su opljačkali „narodnu kasu“ budžet.
    Ostali visoko moralni ljidii znaju iz iskustva ono isto što je zakljčio Marijo Vargas Ljosa (1936-2025) „Politika nije za čistunce, ona je za ljudsko biće u najgorem smislu te reči.“ Zbog čega se vlasti dokopaju ne samo slabi već i psijiatrisiki nezdravi tipovi koji su Srbiju gurnuli u duhovni i materijalni ponor!
    Platon je poručio: „Neznaje je uzrok svakog zla.” Alber Kami je napisao: “Neznanje je jedini porok.”, Ja dodajem: Pogrešno “znanje” čini zlo. “Hrišćanstvo je komunizam iz ljubavi”, filozof hrišćanstva Adolf fon Harnack.  

    Božanstvene-Komuninističke maksime
    Istina je objektivna realnost koja ostaje nezavisna od društvenog konsenzusa ili popularnog mišljenja. Pravi integritet zahteva hrabrost da stojiš sam kada kolektiv klizi ka neistini. Tvoja posvećenost činjenicama mora nadmašiti želju za odobravanjem grupe.

    „Nema sreće u komforu. Sreća se kupuje stradanjem. Saosećanje je najvažniji, i možda jedini, zakon postojanja čovečanstva“
    Dostojevski

    Obzirom da su Srbi bili u SFRJ najbrojniji u miru, kao i stradali u Drugom svetskom ratu, zašto se nametnuo čovek iz Kumrovca po rođenju, iz evropskog političkog podzemlja po poreklu, da preuzme rokovođenje Revolucijom’! Bilo je sekretara KP Srba i Hrvat, časnih ljudi odani komunistikčoj ideji. No vešti poslušnik Kominterne i KGB-ea potkazivao ih je kao „izdajice“ da bi bili streljani.

    Zašto ste dozvoli da se neobrazvani samozvanac nemetne kao sveznajući, ne poštujući znanje domaćih naučnika, sa Zagrebačkog i Beogrdaskoh sveučlišta, ni mišljenja političara iz Sbije.

  3. Милош Ј. Косовац
    ИСТИНE O ИСТОРИЈИ СРБА И СРБИЈЕ
    Страдање моје породице у рату са Турском
    и њеним инсталацијама на Балкану (1371–20??)

    Уместо увода
    O P T U Ž U J E M
    Emil Zola је optužio državnu vlast Francuske iz etičkih pobuda. No meni je srpska država nanela velika zla, te moja pobuna nije samo etičke već i ontološke prirode.
    Meni je naneto veliko zlo, ali ja živim u nadi
    jer nemam dva srca…
    Motavato (Crni Kotao), poglavica Južnih Čejena
    Moto:
    Za godinu i pol smanjili smo dugove Jugoslavije sa 21 i pol na 12,2 milijarde dolara. I za to vrijeme formirali smo rezerve od 10,5 milijarde. Jugoslavija je zemlja bratstva i jedinstva. Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke
    periferije u Evropi.
    Predsednik Izvršnog veća (Vlade) SFRJ Ante Marković, 1990.
    Nije ni pomislio da će Srbija biti okupirana i izrabljivana iznutra!

    1. Ma sve je tako a ziveli bolje neuporedivo bolje. Da ovo valja Juga ne. Kakve ste vi budale i kako kratku pamet imate.. Strasno.

  4. Ko to vlada Srbijom, a zašto vlada tako – naopako?!

    Портрет психопате
    Суочивши се са појмом „психопата”, већина људи прво помисли на ненормалне, зле и опасне особе. То није баш тако, јер многе психопате срећемо свакога дана, а њихове обичне физиономије и љубазно понашање не указују нам на било шта неприродно.
    И заиста, идентификација психопата није лака. Површни шарм, патолошка лажљивост, одлучност,
    лакоћа конверзације и брзина доношења одлука прикривају њихово отсуство емоција, кривице и кајања. Док се не упознамо са прошлошћу психопата и док не претерају, обично смо њима фасцинирани.
    Психопате нису безусловно насилне иако воде немиран живот. По равилу су изразито промискуитени, обично су укључени у сумњиве послове, брзо стварају и губе пријатељества (зависно од интереса), увек користе оно што је на располагању а никада и ни у чему не доприносе. Иако праве брзу каријеру, она није дуговечна.
    Полицајци знају да психопате немају развијену свест о казни за своје преступе и зато с лакоћом улазе у ризике.
    Њихове психолошке одлике не морају, саме по себи, бити увек ненормалне, али комбиноване перверзним жељама и агресивним темпераментом уз отсуство моралних ограничења, која се називају савешћу, предсављају детонатор за опасну експлозивну смешу неагативних и позитивних
    особина.
    Спектар психопалогије је широк. На једном крају су такозвани гранични случајеви који добар део живота проведу као мало настрани шефови, чланови управних одбора или, упустивши се у политику, некада доспевају и до горњих партиских нивоа. На другом крају су они који леже по затворима (њихово оличење је Ханибал
    Лектор у филму „Кад јагањци утихну”)…
    ***
    У остаалом, сви носимо 10% до 25% психоипатских особина, али смо васпитани да их гушимо. Збг тога је важно рано открит и лечити децу с клицом психопатије.
    Лечење формираних психопата није успешно, а једини добар лек против већине тих људи је затвор.
    Универзитетски рофесор псијатрије

  5. Tek kada moje četiri knjige, petu pišem sada, postanu čitljive to će biti pravi lek za početak izlaza iz duhovnog i materijalnog ponora u koji su nas gurnule elite – politička i obrazovana! Ovde ću postrti (post-copi) naslove, moto i uvode prve knige iz dva dela – „Duhovno stanje vremena ili Vladajuće stanje svesti“ i „Jevanđelje po istini“
    Moto:
    “Smatram da bi trebalo čitati samo takve knjige koje nas ujedaju i bodu. Ako nas knjiga koju čitamo ne budi udarcem pesnicom po glavi, zašto je onda čitamo? Da nas usreći? Zaboga, bili bismo srećni i da nema knjiga, a knjige koje nas usrećuju mogli bismo za nuždu pisati i sami. Ali potrebne su nam knjige koje na nas deluju poput nesreće koja nas jako boli, poput smrti osobe koju smo volele više od sebe, kao da su nas odagnali u šumu, daleko od ljudi, kao samoubistvo, knjiga mora biti sekira za zamrzlo more u nama.” Franc Kafka