Ko to vlada Srbijom, a zašto vlada tako – naopako?!
Портрет психопате
Суочивши се са појмом „психопата”, већина људи прво помисли на ненормалне, зле и опасне особе. То није баш тако, јер многе психопате срећемо свакога дана, а њихове обичне физиономије и љубазно понашање не указују нам на било шта неприродно.
И заиста, идентификација психопата није лака. Површни шарм, патолошка лажљивост, одлучност,
лакоћа конверзације и брзина доношења одлука прикривају њихово отсуство емоција, кривице и кајања. Док се не упознамо са прошлошћу психопата и док не претерају, обично смо њима фасцинирани.
Психопате нису безусловно насилне иако воде немиран живот. По равилу су изразито промискуитени, обично су укључени у сумњиве послове, брзо стварају и губе пријатељества (зависно од интереса), увек користе оно што је на располагању а никада и ни у чему не доприносе. Иако праве брзу каријеру, она није дуговечна.
Полицајци знају да психопате немају развијену свест о казни за своје преступе и зато с лакоћом улазе у ризике.
Њихове психолошке одлике не морају, саме по себи, бити увек ненормалне, али комбиноване перверзним жељама и агресивним темпераментом уз отсуство моралних ограничења, која се називају савешћу, предсављају детонатор за опасну експлозивну смешу неагативних и позитивних
особина.
Спектар психопалогије је широк. На једном крају су такозвани гранични случајеви који добар део живота проведу као мало настрани шефови, чланови управних одбора или, упустивши се у политику, некада доспевају и до горњих партиских нивоа. На другом крају су они који леже по затворима (њихово оличење је Ханибал
Лектор у филму „Кад јагањци утихну”)…
***
У остаалом, сви носимо 10% до 25% психоипатских особина, али смо васпитани да их гушимо. Збг тога је важно рано открит и лечити децу с клицом психопатије.
Лечење формираних психопата није успешно, а једини добар лек против већине тих људи је затвор.
Универзитетски рофесор псијатрије
KOJIM PUTEM? KO TO VLADA AMERIKOM, A KO SRBIJOM
Ko to vlada Amerikom, a hteo bi celim svetom?!
***
Nečasna gospoda koja žive
od brojanja tuđih para u svojim bankama, koje im je država dala da eksploatišu, prevarili su američki narod zbog čega su porodice izgubile svoja staništa i žive pod šatorima.
Prođe decenija i po, psihopate obolele od opsesivne pohlepe deluju kao invalidi duha i čovečnosti. Kažu da su agnostici – ne veruju da ima Boga, niti veruju da ga nema – kako sami izjavljuju. No, uživaju u svojoj ludosti da im je svemoćni gospodar – dolar. Zato su spremni da izazovu i nuklearnu katastrofu da ne bi li se odbranili od kure ozdravljenja, kao što se pijanac brani od otrežnjenja.
Bogataši Zapada, u SAD ih je 1% celog stanovništva koji raspolažu sa 99% američkog kapitala, nude zlo ne samo američkom narodu, već celom svetu! Oni nemaju obavezu da plaćaju porez državi niti njihovi sinovi, ako neko od njih zna gde su im, odlaze da ratuju! Za njih porez plaćaju siromašni i srednja
klasa, čiji sinovi moraju da odlaze da „brane Ameriku”. Iako je niko ne napada, ali zato napada ona, zajedno sa NATO alijansom. Jer bez rata nema dovoljno para za bogataše, koji imaju i svoje banke što kreditiraju stanovništvo koje ne može ni stan
da kupi, a tek ni kuću da poželi bez kredita; niti da plaćaju troškove za očuvanje zdravlja i obrazovanje svoje dece. Kredit koji posle diplomiranja mora da vraća dužnik tokom dve i po dece
nije naporne radne aktivnosti! Zato se oblik vladavine u SAD i Britaniji naziva plutokratija.
Ona je zamenila demokratiju i kapitalizam kao glavni fašistički termin za Sjedinjene Države i Veliku Britaniju tokom Drugog svetskog rata. Plutokratija se definiše kao oblik oligarhijske
vladavine u kojoj je vlast centralizovana na uzak broj ljudi koji se od ostatka stanovništva razlikuju po visokom materijalnom bogatstvu. Čak su i nacisti za njih imali šifrovan naziv „Jevreji”.
Prva porodica koja je dvesta godina vladala zapadnim bankama su Jevreji Rotšildovi, pristigli u Ameriku iz Nemačke, koja se i danas smatra jednom od najbogatijih porodica u svetu. A sa bogatstvom se stiče i politički uticaj na događaje u svetu, naravno i ratne. Ne slučajno, i sada se drže zajedno, kao i u 18.
veku, sve države u kojima je iz Amerike bilo poslato pet sinova osnivača dinastije Rotšildovih (Majer Amčel, 1744–1812) u najznačajnije evropske gradove, gde će otvoriti svoje banke: Frankfurt, London, Pariz, Beč i Napulj, čime će uticati na vlade
tih država. Tako su Rotštildovi već početkom XIX veka postali multinacionalna bankarska kuća kojoj nisu smetale nikakve nacionalne granice i koja je kumulativno mogla skupiti kapital – veći i od pojedinih država tadašnjih velesila, na taj način tržišno se boreći protiv lokalne konkurencije. Rotšildovi su i danas jedna od najuticajnijih finansijskih grupacija na svetu, koja se, osim bankarstva, bavi osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom i brojnim drugim delatnostima na svim kontinentima sveta…
MOGUĆA ISTINA
Prvi susret Marije i Josifa
Kada sretneš biće koje tražiš, to znači da lik njegov nosiš u sebi, no ne znaš sve dok ti se ne pojavi to lice ispred tvojih očiju. A kad ugledaš takvo biće prvo ti se učini da ga poznaješ od ranije, pa se skoncetrišeš na lik, ali kada ubrzo kroz telo počne da struji vrelija krv, jer su se u nju izlili sokovi koje kontrolišu delovi mozga, kada duša oseti toplinu i radost srca svog, osećanje koje nazivamo ljubav, tvoje lice zrači radošću koju prenosiš na voljeno biće. Ako je slučaj da oba bića imaju istovetni osećaj miline, jer su našla ono što u sebi nose, tada je doživljaj božanstven. No, u životu to ne znači da će sve dalje teći bez problema. Naprotiv, mnogo su češći trajni brakovi, naravno tradiconalni, kada ni jedan od partnera nije našao, najčesto nije ni imao formiran voljeni lik muškarca, odnosno žene na svesnom nivou, jer im se nije dala prilika u životu, ili je počelo formiranje ali nikada nije dovršena slika pa je ostala nejasna, odnosno nije živa u duši. Ukoliko je samo jedno biće našlo dragi lik, onda pristaje da bude sluga svojim osećanjima, nekada do groba, ukoliko iz nekog razloga drugo biće pristane da uđe u bračnu zajednicu. Tako, prvi put kada su im se pogledi sreli, Josif i Marija osetili su da će biti zajedno.
Josif je došao kod Marijinog oca da dogovore neki posao. Inače, Nazaret o kome pišu Jevanđelja nije tada ni postojao, što su potvrdili svi dosadašnji istraživački napori. No, otkriven je Vitlejem na sedam kilometara udaljenosti od mesta na kome su jevanđelisti smatrali da je postojao Nazaret. Selo Vitlejem koje se navodi u Jevanđelja kao mesto Isusovog rođenja u to vreme nije ni postojao, koje je sto i pedeset kilometara udaljeno od izmišljenog Nazareta. Ko to može da zamisli da na magarcu putuje žena na tolikoj udaljenosti, ta još prvorotkinja i nedovršene fizičke i emotivne zrelosti (bila je u šesnanajestoj godini uzrasta), a u devetom mesecu trudnoće?! Dok ovde govorimo o istinitom arheološki otkrivenom selu Vitlejemu. Izraelski arheolozi su saopštili 2012., da su na osnovu novih arheoloških dokaza otkrili mesto rođenja Isusa Hrista, a to je istoimeno selo u Galileji…
SVETSKA EKONOMSKA, MORALNA KRIZA! A GDE NAM JE BOG?!
Boga nema, no težnja ka višoj, božanskoj svesti neće nikada prestati
Dok sam privršavao priču (2008.) o prvom susretu Josifa i Marije, i pored tako silne Crkve koja bi trebalo, no to ne čini, da brani moral, stigoše crne slutnje da smo na pragu nove svetske tragedije u kojoj će stradati, kao i ovek, oni za koje se Isus žrtvovao. Nečasna gospoda koja živi od brojanja tuđih para u svojim bankama, koje im je država dala da eksploatišu, prevarili su američki narod zbog čega su porodice izgubile svoja staništa i žive pod šatorima.
Sa svih strana stižu povici za spas čovečanstva. Kao da je 21. vek zabasao u tunel u koji nas uvukli vampiri, a ne politički lažovi koji su krajem predhodnog vek najavlјivali mir i razbibrigu širom sveta, samo da prihvatimo demokratiju kao njihov idealan sistem. Oni koji lažu i naveliko kradu, glume da su vernici, iako ne veruju u Boga, većina od njih su hrišćani, svi su kršteni a posetili su i Vatikan. Neki su poljubili ruke Papi, zahvalni što Crkva ćuti i ne osuđuje njihovu amoralnost. Znaju oni da nema ništa od onoga što piše u Starom zavetu – “Ko se boji Boga izbaviće se od svega.” Takvi su uvereni da mogu i samog Boga da kupe. Ne, oni nikada neće znati niti osetiti božansku ljubav, jer se takva ljubav ne kupuje parama. Parama se može ublažiti nesigurnost, strah od života, no ne može se kupiti ljudska duša.
Filozofi, kao i svi oni koji razmišljaju, pitaju se kako dalje? Da li umesto kapitalizma treba tražiti neki drugi sistem? No, nikako da se pritom sete istine – da prema Isusovom moralnom načelu kapitalizam je đavolska težnja ka imanju što više materijalnog, što je sasvim suprotno od težnji ka produhovljenju, oboženju. Uоstalom kapitalizam počiva na Sedam smrtnih grehova, što je suprotno od Deset Božjih zapovesti. Jedan od grehova je pohlepa kao pokretačka sila kapitalizma. A pohlepa je sociopatološka kategorija.A kada postane opsesija to je psihijatriski problem. Evo kako je stručno opisano stanje pohlepe:”To je osećaj praznine koju ne možete ničim da popunite, osećaj velikog nezadovoljstva.Pohlepu možete da doživite i kao osećaj da niste kompletni.To je potraga za celinom i manifestuje se kao potraga za uspehom, slavom, pažnjom, potvrđivanjem od strane drugih. Možda tragate za sudbinskom vezom, uspešnijom karijerom ili kupujete nove igračke.U svakom slučaju to što pokušavate nikad neće donete zadovolajavujuće rezultate.Ako opet pokušate, možda kupite drugi auto jer mislite da je bolji, možda promenite partnera jer mislite da vas sadašnji nije dostojan. Ova potraga je beskonačna i postoji samo jedno rešenje. Žudnja i pohlepa nastaju samo onda kad vas je Ego obuzeo i kada ste odsečeni od Višeg Ja. Uredu što tražite, ali nikada nećete naći rešenje osim u sebi. Okrenite se ka unutra, vaš put je blokiran Egom. On onemogućava jasnu viziju i treba ga odstraniti ako želite da budete kompletni. Kompletni ste samo kada ste povezani sa Višim Ja. Ova veza je korak na putu ka Bogu. Jedina ljubav i potvrda za kojima tragate dolaze iznutra. Kada ih pronađete u sebi imaćete ih i spolja.”
Tek kada moje četiri knjige, petu pišem sada, postanu čitljive to će biti pravi lek za početak izlaza iz duhovnog i materijalnog ponora u koji su nas gurnule elite – politička i obrazovana! Ovde ću postrti (post-copi) naslove, moto i uvode prve knige iz dva dela – „Duhovno stanje vremena ili Vladajuće stanje svesti“ i „Jevanđelje po istini“
Moto:
“Smatram da bi trebalo čitati samo takve knjige koje nas ujedaju i bodu. Ako nas knjiga koju čitamo ne budi udarcem pesnicom po glavi, zašto je onda čitamo? Da nas usreći? Zaboga, bili bismo srećni i da nema knjiga, a knjige koje nas usrećuju mogli bismo za nuždu pisati i sami. Ali potrebne su nam knjige koje na nas deluju poput nesreće koja nas jako boli, poput smrti osobe koju smo volele više od sebe, kao da su nas odagnali u šumu, daleko od ljudi, kao samoubistvo, knjiga mora biti sekira za zamrzlo more u nama.” Franc Kafka
Ko to vlada Srbijom, a zašto vlada tako – naopako?!
Портрет психопате
Суочивши се са појмом „психопата”, већина људи прво помисли на ненормалне, зле и опасне особе. То није баш тако, јер многе психопате срећемо свакога дана, а њихове обичне физиономије и љубазно понашање не указују нам на било шта неприродно.
И заиста, идентификација психопата није лака. Површни шарм, патолошка лажљивост, одлучност,
лакоћа конверзације и брзина доношења одлука прикривају њихово отсуство емоција, кривице и кајања. Док се не упознамо са прошлошћу психопата и док не претерају, обично смо њима фасцинирани.
Психопате нису безусловно насилне иако воде немиран живот. По равилу су изразито промискуитени, обично су укључени у сумњиве послове, брзо стварају и губе пријатељества (зависно од интереса), увек користе оно што је на располагању а никада и ни у чему не доприносе. Иако праве брзу каријеру, она није дуговечна.
Полицајци знају да психопате немају развијену свест о казни за своје преступе и зато с лакоћом улазе у ризике.
Њихове психолошке одлике не морају, саме по себи, бити увек ненормалне, али комбиноване перверзним жељама и агресивним темпераментом уз отсуство моралних ограничења, која се називају савешћу, предсављају детонатор за опасну експлозивну смешу неагативних и позитивних
особина.
Спектар психопалогије је широк. На једном крају су такозвани гранични случајеви који добар део живота проведу као мало настрани шефови, чланови управних одбора или, упустивши се у политику, некада доспевају и до горњих партиских нивоа. На другом крају су они који леже по затворима (њихово оличење је Ханибал
Лектор у филму „Кад јагањци утихну”)…
***
У остаалом, сви носимо 10% до 25% психоипатских особина, али смо васпитани да их гушимо. Збг тога је важно рано открит и лечити децу с клицом психопатије.
Лечење формираних психопата није успешно, а једини добар лек против већине тих људи је затвор.
Универзитетски рофесор псијатрије
KOJIM PUTEM? KO TO VLADA AMERIKOM, A KO SRBIJOM
Ko to vlada Amerikom, a hteo bi celim svetom?!
***
Nečasna gospoda koja žive
od brojanja tuđih para u svojim bankama, koje im je država dala da eksploatišu, prevarili su američki narod zbog čega su porodice izgubile svoja staništa i žive pod šatorima.
Prođe decenija i po, psihopate obolele od opsesivne pohlepe deluju kao invalidi duha i čovečnosti. Kažu da su agnostici – ne veruju da ima Boga, niti veruju da ga nema – kako sami izjavljuju. No, uživaju u svojoj ludosti da im je svemoćni gospodar – dolar. Zato su spremni da izazovu i nuklearnu katastrofu da ne bi li se odbranili od kure ozdravljenja, kao što se pijanac brani od otrežnjenja.
Bogataši Zapada, u SAD ih je 1% celog stanovništva koji raspolažu sa 99% američkog kapitala, nude zlo ne samo američkom narodu, već celom svetu! Oni nemaju obavezu da plaćaju porez državi niti njihovi sinovi, ako neko od njih zna gde su im, odlaze da ratuju! Za njih porez plaćaju siromašni i srednja
klasa, čiji sinovi moraju da odlaze da „brane Ameriku”. Iako je niko ne napada, ali zato napada ona, zajedno sa NATO alijansom. Jer bez rata nema dovoljno para za bogataše, koji imaju i svoje banke što kreditiraju stanovništvo koje ne može ni stan
da kupi, a tek ni kuću da poželi bez kredita; niti da plaćaju troškove za očuvanje zdravlja i obrazovanje svoje dece. Kredit koji posle diplomiranja mora da vraća dužnik tokom dve i po dece
nije naporne radne aktivnosti! Zato se oblik vladavine u SAD i Britaniji naziva plutokratija.
Ona je zamenila demokratiju i kapitalizam kao glavni fašistički termin za Sjedinjene Države i Veliku Britaniju tokom Drugog svetskog rata. Plutokratija se definiše kao oblik oligarhijske
vladavine u kojoj je vlast centralizovana na uzak broj ljudi koji se od ostatka stanovništva razlikuju po visokom materijalnom bogatstvu. Čak su i nacisti za njih imali šifrovan naziv „Jevreji”.
Prva porodica koja je dvesta godina vladala zapadnim bankama su Jevreji Rotšildovi, pristigli u Ameriku iz Nemačke, koja se i danas smatra jednom od najbogatijih porodica u svetu. A sa bogatstvom se stiče i politički uticaj na događaje u svetu, naravno i ratne. Ne slučajno, i sada se drže zajedno, kao i u 18.
veku, sve države u kojima je iz Amerike bilo poslato pet sinova osnivača dinastije Rotšildovih (Majer Amčel, 1744–1812) u najznačajnije evropske gradove, gde će otvoriti svoje banke: Frankfurt, London, Pariz, Beč i Napulj, čime će uticati na vlade
tih država. Tako su Rotštildovi već početkom XIX veka postali multinacionalna bankarska kuća kojoj nisu smetale nikakve nacionalne granice i koja je kumulativno mogla skupiti kapital – veći i od pojedinih država tadašnjih velesila, na taj način tržišno se boreći protiv lokalne konkurencije. Rotšildovi su i danas jedna od najuticajnijih finansijskih grupacija na svetu, koja se, osim bankarstva, bavi osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom i brojnim drugim delatnostima na svim kontinentima sveta…
MOGUĆA ISTINA
Prvi susret Marije i Josifa
Kada sretneš biće koje tražiš, to znači da lik njegov nosiš u sebi, no ne znaš sve dok ti se ne pojavi to lice ispred tvojih očiju. A kad ugledaš takvo biće prvo ti se učini da ga poznaješ od ranije, pa se skoncetrišeš na lik, ali kada ubrzo kroz telo počne da struji vrelija krv, jer su se u nju izlili sokovi koje kontrolišu delovi mozga, kada duša oseti toplinu i radost srca svog, osećanje koje nazivamo ljubav, tvoje lice zrači radošću koju prenosiš na voljeno biće. Ako je slučaj da oba bića imaju istovetni osećaj miline, jer su našla ono što u sebi nose, tada je doživljaj božanstven. No, u životu to ne znači da će sve dalje teći bez problema. Naprotiv, mnogo su češći trajni brakovi, naravno tradiconalni, kada ni jedan od partnera nije našao, najčesto nije ni imao formiran voljeni lik muškarca, odnosno žene na svesnom nivou, jer im se nije dala prilika u životu, ili je počelo formiranje ali nikada nije dovršena slika pa je ostala nejasna, odnosno nije živa u duši. Ukoliko je samo jedno biće našlo dragi lik, onda pristaje da bude sluga svojim osećanjima, nekada do groba, ukoliko iz nekog razloga drugo biće pristane da uđe u bračnu zajednicu. Tako, prvi put kada su im se pogledi sreli, Josif i Marija osetili su da će biti zajedno.
Josif je došao kod Marijinog oca da dogovore neki posao. Inače, Nazaret o kome pišu Jevanđelja nije tada ni postojao, što su potvrdili svi dosadašnji istraživački napori. No, otkriven je Vitlejem na sedam kilometara udaljenosti od mesta na kome su jevanđelisti smatrali da je postojao Nazaret. Selo Vitlejem koje se navodi u Jevanđelja kao mesto Isusovog rođenja u to vreme nije ni postojao, koje je sto i pedeset kilometara udaljeno od izmišljenog Nazareta. Ko to može da zamisli da na magarcu putuje žena na tolikoj udaljenosti, ta još prvorotkinja i nedovršene fizičke i emotivne zrelosti (bila je u šesnanajestoj godini uzrasta), a u devetom mesecu trudnoće?! Dok ovde govorimo o istinitom arheološki otkrivenom selu Vitlejemu. Izraelski arheolozi su saopštili 2012., da su na osnovu novih arheoloških dokaza otkrili mesto rođenja Isusa Hrista, a to je istoimeno selo u Galileji…
SVETSKA EKONOMSKA, MORALNA KRIZA! A GDE NAM JE BOG?!
Boga nema, no težnja ka višoj, božanskoj svesti neće nikada prestati
Dok sam privršavao priču (2008.) o prvom susretu Josifa i Marije, i pored tako silne Crkve koja bi trebalo, no to ne čini, da brani moral, stigoše crne slutnje da smo na pragu nove svetske tragedije u kojoj će stradati, kao i ovek, oni za koje se Isus žrtvovao. Nečasna gospoda koja živi od brojanja tuđih para u svojim bankama, koje im je država dala da eksploatišu, prevarili su američki narod zbog čega su porodice izgubile svoja staništa i žive pod šatorima.
Sa svih strana stižu povici za spas čovečanstva. Kao da je 21. vek zabasao u tunel u koji nas uvukli vampiri, a ne politički lažovi koji su krajem predhodnog vek najavlјivali mir i razbibrigu širom sveta, samo da prihvatimo demokratiju kao njihov idealan sistem. Oni koji lažu i naveliko kradu, glume da su vernici, iako ne veruju u Boga, većina od njih su hrišćani, svi su kršteni a posetili su i Vatikan. Neki su poljubili ruke Papi, zahvalni što Crkva ćuti i ne osuđuje njihovu amoralnost. Znaju oni da nema ništa od onoga što piše u Starom zavetu – “Ko se boji Boga izbaviće se od svega.” Takvi su uvereni da mogu i samog Boga da kupe. Ne, oni nikada neće znati niti osetiti božansku ljubav, jer se takva ljubav ne kupuje parama. Parama se može ublažiti nesigurnost, strah od života, no ne može se kupiti ljudska duša.
Filozofi, kao i svi oni koji razmišljaju, pitaju se kako dalje? Da li umesto kapitalizma treba tražiti neki drugi sistem? No, nikako da se pritom sete istine – da prema Isusovom moralnom načelu kapitalizam je đavolska težnja ka imanju što više materijalnog, što je sasvim suprotno od težnji ka produhovljenju, oboženju. Uоstalom kapitalizam počiva na Sedam smrtnih grehova, što je suprotno od Deset Božjih zapovesti. Jedan od grehova je pohlepa kao pokretačka sila kapitalizma. A pohlepa je sociopatološka kategorija.A kada postane opsesija to je psihijatriski problem. Evo kako je stručno opisano stanje pohlepe:”To je osećaj praznine koju ne možete ničim da popunite, osećaj velikog nezadovoljstva.Pohlepu možete da doživite i kao osećaj da niste kompletni.To je potraga za celinom i manifestuje se kao potraga za uspehom, slavom, pažnjom, potvrđivanjem od strane drugih. Možda tragate za sudbinskom vezom, uspešnijom karijerom ili kupujete nove igračke.U svakom slučaju to što pokušavate nikad neće donete zadovolajavujuće rezultate.Ako opet pokušate, možda kupite drugi auto jer mislite da je bolji, možda promenite partnera jer mislite da vas sadašnji nije dostojan. Ova potraga je beskonačna i postoji samo jedno rešenje. Žudnja i pohlepa nastaju samo onda kad vas je Ego obuzeo i kada ste odsečeni od Višeg Ja. Uredu što tražite, ali nikada nećete naći rešenje osim u sebi. Okrenite se ka unutra, vaš put je blokiran Egom. On onemogućava jasnu viziju i treba ga odstraniti ako želite da budete kompletni. Kompletni ste samo kada ste povezani sa Višim Ja. Ova veza je korak na putu ka Bogu. Jedina ljubav i potvrda za kojima tragate dolaze iznutra. Kada ih pronađete u sebi imaćete ih i spolja.”
Tek kada moje četiri knjige, petu pišem sada, postanu čitljive to će biti pravi lek za početak izlaza iz duhovnog i materijalnog ponora u koji su nas gurnule elite – politička i obrazovana! Ovde ću postrti (post-copi) naslove, moto i uvode prve knige iz dva dela – „Duhovno stanje vremena ili Vladajuće stanje svesti“ i „Jevanđelje po istini“
Moto:
“Smatram da bi trebalo čitati samo takve knjige koje nas ujedaju i bodu. Ako nas knjiga koju čitamo ne budi udarcem pesnicom po glavi, zašto je onda čitamo? Da nas usreći? Zaboga, bili bismo srećni i da nema knjiga, a knjige koje nas usrećuju mogli bismo za nuždu pisati i sami. Ali potrebne su nam knjige koje na nas deluju poput nesreće koja nas jako boli, poput smrti osobe koju smo volele više od sebe, kao da su nas odagnali u šumu, daleko od ljudi, kao samoubistvo, knjiga mora biti sekira za zamrzlo more u nama.” Franc Kafka