Tri meseca nakon što je Goran Vasić, v. d. direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, uhapšen zbog falsifikovanja predloga na osnovu koga je Vlada ukinula status spomenika kulture kompleksu Generalštaba – što je odmah i priznao – vratio se na svoje radno mesto i zatečenim zaposlenima saopštio da je sve što je uradio bilo „u interesu države“. I kako stvari stoje, sa time se izgleda slažu baš svi delovi te države, osim Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK).
Na prvom mestu predsednik Aleksandar Vučić, koji je odmah po Vasićevom priznanju negirao da se ikakvo falsifikovanje dogodilo, a zatim počeo da razvija teoriju zavere u kojoj neimenovani strani faktor pokušava da preko pokrenutog pravosudnog postupka naruši saradnju Srbije sa SAD i Donaldom Trampom. Zatim ministarka građevinarstva Aleksandra Sofronijević, čiji je prethodnik Goran Vesić potpisao ugovor o „revitalizaciji“ Generalštaba (odnosno njegovog rušenja i izgradnje hotelskog kompleksa na preoranim parcelama) sa američkom kompanijom u vlasništvu Trampovog zeta Džareda Kušnera.

Ministarka je odbacila mogućnost da se sklopljeni posao preispita ili makar privremeno zaustavi, uz fantastično obrazloženje da bi se time „uticalo na nezavisnost u vođenju istrage“. A tu je i Ustavni sud, koji već osam meseci ne odgovara na zahtev RERI za određivanje privremene mere kojom bi se sprečili bilo kakvi radovi na lokaciji dok Sud ne odluči o zakonitosti Vladine odluke kojom je Generalštab izgubio zaštitu. Uprkos tome što je do sada već mogao biti srušen, dok je posle Vasićevog priznanja prilično izvesno kakva bi konačna presuda morala biti, kada posle uobičajenih mnogo godina dođe na dnevni red.
Ucene Ministarstva finansija
Slaže se, očigledno, sa Vasićem i ministar kulture Nikola Selaković, pošto je rešio da ga potpuno nezakonito ostavi na funkciji. Prema Zakonu o kulturi, vršilac dužnosti direktora može na toj poziciji ostati najduže godinu dana i na nju ne može biti ponovo izabran, a Vasić je imenovan krajem juna prošle godine. Čak i da je Ministarstvo kalendar smetnulo sa uma, Zakon takođe nalaže da direktor mora biti razrešen „ako obavlja dužnost suprotno odredbama zakona“ (kao što je priznao) ili ako je „protiv njega pokrenut krivični postupak za delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti direktora“ (što bi bila činjenica sve i da nije priznao). A na sve to su ministra podsetili zaposleni Zavoda u pismu kojim su zahtevali da pokrene postupak razrešenja. I ništa se nije dogodilo, osim što im je nerazrešeni Vasić obećao da neće biti odmazde za to što su pisali.
A to nije jedini sporan upliv Ministarstva kulture u slučaju Generalštab. Radar je došao u posed pisma ostavke prethodne direktorke Zavoda Dubravke Đukanović, u kome se potvrđuje do sada nezvanična priča o pritisku koji je pretrpela na sastanku u Ministarstvu finansija održanom 22. maja 2024, kada joj je traženo da podrži ukidanje zaštite ili podnese ostavku do 3. juna. Odabrala je drugu opciju, pozivajući se na decenijama nepromenjen stav službe zaštite po ovom pitanju – zgrada je proglašena za kulturno dobro još 1984, potom je 2005. utvrđena za spomenik kulture, a 2020. uvrštena i u obuhvat kulturno-istorijske celine uz Ulicu kneza Miloša.


„Kao eminentni stručnjak u oblasti zaštite kulturnog nasleđa i redovni profesor univerziteta u oblasti tehničko-tehnoloških nauka, uža naučna oblast arhitektura i urbanizam, ne mogu da se sa stanovišta mojih stručnih i naučnih kompetencija saglasim sa neprimerenim intervencijama, koje bi trajno poništile sve vrednosti kompleksa koji svedoči o najvišim dometima savremene srpske arhitekture i koji je od neprocenjivog značaja za očuvanje trajnih stvaralačkih vrednosti, obrazovanje budućih generacija i jačanje kulturnog identiteta srpskog naroda“, navodi Đukanović u pismu Selakoviću.
Od posebnog značaja za utvrđivanje pozadine ukidanja zaštite jeste što je u ostavci navedeno i ko je sve na sastanku u Ministarstvu finansija bio prisutan. A osim ministra Siniše Malog i njegovog šefa kabineta, to su bili i glavni urbanista Beograda Marko Stojčić (do sada se o Generalštabu nije oglašavao) i predstavnici Ministarstva kulture: državni sekretar Miomir Đorđević, sekretar ministarstva Slavica Jelača i pomoćnica ministra Danijela Vanušić.

„Da ne postoji taj dopis, ne bismo uopšte razmišljali o mogućoj ulozi ministra finansija. A s obzirom na to da su na sastanku bili prisutni i predstavnici Ministarstva kulture, to uvezuje i odgovornost ministra Selakovića, bez obzira na to što sam nije bio prisutan. On je morao da zna o kakvom se dogovoru radi – zapravo o otvorenoj iznudi da direktorka ili uradi nešto na sopstvenu štetu, a to je podnošenje ostavke, ili na štetu Republike Srbije, a to je da podnese predlog na kakav je posle pristao njen zakonski sledbenik Goran Vasić“, kaže tužiteljka u penziji Jasmina Paunović i dodaje da, osim o krivičnom delu iznude, možemo govoriti i o trgovini uticajem.
Pre svega zato što je aranžman koji je zvanično ugovorio bivši ministar građevinarstva izrazito povoljan po Kušnerovu kompaniju. Iako potpisani ugovor nije dostupan javnosti, sam Kušner je za Njujork tajms potvrdio autentičnost teksta preliminarnog dogovora koji je procurio u javnost, a po kome ne samo što bi parcele na kojima se nalazi Generalštab bile date u zakup bez naknade, već bi po završetku gradnje jednako besplatno postali i vlasnici tog zemljišta.
Pismo bivše direktorke Zavoda je dokaz odgovornosti Siniše Malog i Nikole Selakovića, koji su, sa Goranom Vesićem, doveli državu u situaciju da može da bude oštećena i svu trojicu bi trebalo ispitati, bar kao svedoke, a ako bude dokaza mogu postati i osumnjičeni
Jasmina Paunović
Konačan ugovor je potpisan samo nedelju dana pre sastanka u Ministarstvu finansija, a tom prilikom se Vesić zahvalio Malom na „energiji i radu“ koji je uložio u projekat. Njegovi prethodni „doprinosi“ još uvek nisu razjašnjeni, a možemo samo da spekulišemo da je čitava ideja i potekla od Malog, imajući u vidu njegove bliske kontakte sa Ričardom Grenelom, za koga je Kušner rekao da ga je nagovarao da se uključi u projekat.
„Što znači da mi u startu imamo tri ministra koja su, očigledno po prethodnom dogovoru, doveli državu u situaciju da može da bude oštećena gubitkom značajnog objekta sa velikom istorijskom kulturnom vrednosti. Po meni, trebalo bi svu trojicu ispitati, što je u nadležnosti TOK-a. Ono je dobro krenulo od ‘najslabije karike’ u tom lancu, čoveka koji je pristao da falsifikuje predlog, ali ne verujem da je samo Vasić obuhvaćen naredbom za sprovođenje istrage. Čak i da jeste, otvara se mogućnost da se ministri ispitaju kao svedoci – što ne sprečava tužioca da njihov status kasnije prevede iz svedoka u osumnjičenog, ukoliko bude dokaza. A pismo bivše direktorke Zavoda je dokaz samo za sebe, ono je alfa i omega krivično-pravne odgovornosti Malog i Selakovića koji nije odgovorio na adekvatan način kad je saznao za ove činjenice. Verujem da ono postoji u spisima predmeta, a ako tužilaštvo nije odreagovalo na njega, onda je reč ne samo o selektivnoj pravdi, nego i o zloupotrebi položaja tužioca“, kaže Paunović.

Budući da smo pismo ostavke dobili iz Zavoda kao informaciju od javnog značaja, a da su policijski inspektori u njemu istragu započeli još u martu, gotovo je izvesno da su i oni naišli na njega. Štaviše, da ne postoji namera da se optužnica proširi još nekim licima, verovatno bi do sada bila podignuta. Uostalom, koliko je teško staviti na papir da baš svi zaposleni tvrde da su preskočeni prilikom izrade predloga ukidanja zaštite, a da direktor potvrđuje da ga je izradio mimo procedure? I ne bi se Vučić toliko uplitao u nebuloze o obojenoj revoluciji, u kojima TOK na smenu malo ima vodeću ulogu kroz predmet Generalštaba i nadstrešnice (gde je cilj da se „sruše sve kineske investicije“), a malo marginalnu i tek pokušava da se dodvori blokaderima. Dobro, možda i bi, loš primer. Ali jeste indikativno da se i Visoki savet tužilaštva pridružio spisku institucija koje ignorišu neki aspekt priče o Generalštabu. U njihovom slučaju, više od mesec dana ćute na zahtev Kolegijuma TOK-a za zaštitu od neprimerenog uticaja, kako od Vučića, tako i od njemu najlojalnijih medija, upravo u te dve istrage.