Pišu: Studenti Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Do skoro su naši dani na fakultetu izgledali drugačije. Do skoro su naše obaveze podrazumevale prisustvo na predavanjima, peglanje mantila za predstojeće višesatne vežbe, kolegijalnost u vidu deljenja svojih beležaka sa kolegama, ali i zajedničko odlaženje na obrok u menzu.
Međutim, došlo je do promene i bujanja loših misli u nama zbog loših dešavanja u našoj zemlji. Danas mi svoje mantile ne peglamo za laboratorijske vežbe na fakultetu. Mi svoje mantile peglamo i branimo svojim stavom, istrajnošću i borbom za bolje sutra. To i priliči budućim zdravstvenim radnicima, zar ne?
No, „peglajući naše mantile“ i vodeći borbu blokadom fakulteta, mi se trudimo da našim mislima hodi nada, a jedni drugima tu nadu budimo, osvešćeni da bez zajedničkog delovanja nema promene za kojom željno vapimo i koju smo donedavno u tišini svi iščekivali, misleći da će se promena desiti sama od sebe. Tada, pogrešne misli su se skrivale u nama, ali ih je novonastala tragedija demantovala.
Danas mi svoje mantile ne peglamo za laboratorijske vežbe na fakultetu. Mi svoje mantile peglamo i branimo svojim stavom, istrajnošću i borbom za bolje sutra. To i priliči budućim zdravstvenim radnicima, zar ne?
Studenti Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Našim fakultetom, koji je u blokadi, vlada zdravorazumska atmosfera, oživljena kolegijalnošću i kreativnošću. Studentska graja je tu da nas razbudi, društvena igra je tu da nas zabavi, transparenti da govore u tišini, a naša čuvena novogodišnja jelka je tu da nas opomene na ono šta želimo, a to je pravična i sigurna država.
Na fakultetu preplićemo svoje želje, pokušavajući da izgradimo bolju budućnost, onu u kojoj je dom upravo tamo gde smo načinili prve korake, izgovorili prve reči i stasavali prve misli, onu koja je u Srbiji. Kolege ukazuju međusobnu podršku, svesni da život koji je pred nama je onaj koji mi biramo i zajedno krojimo. U ovoj blokadi naši putevi su se ukrstili nezamislivom snagom propraćenom hrabrošću, koja nam ne dozvoljava da posustanemo, jer imamo zajednički cilj.
Bespomoćnost koju smo osetili ili i dalje osećamo, blokada stišava i smiruje, jer u ovim danima, naša dela govore iz naših duša kojima je dosta nepravde i laži. Ćutanje nije lek! Lek budimo mi, naša empatija i nesebičnost, naša pravednost i sloga, naša dela! Neka ovom zemljom vlada pravda. Zato glasno da ne bude kasno!
Do ispunjenja zahteva.