Tri velika hapšenja i jedan štrajk glađu. Tako se u najkraćem može opisati zemljotres koji je prošle sedmice potresao crnogorsku političko-medijsku scenu. Lisice na ruke stavljene su bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću, nekadašnjem visokopozicioniranom policijskom službeniku Zoranu Lazoviću i direktorki Agencije za sprječavanje korupcije Jeleni Perović.
Optuženi da su stvorili kriminalnu organizaciju i zloupotrijebili službeni položaj, Katnić i Lazović završili su u Spužu, godinama nakon što su dijelili i sprovodili pravdu u Crnoj Gori. Tužilaštvo ih tereti da su radili u korist kavačkog klana, čijeg su vođu Radoja Zvicera čuvali od hapšenja, da nisu procesuirali „kavčane“ iako su znali šifre pod kojima pišu na Skaj aplikaciji, da su beogradskim kriminalcimaVeljku Belivuku i Marku Miljkoviću ukinuli zabranu ulaska u Crnu Goru… Lazović se poslije duže vremena našao pod istim krovom sa sinom Petrom, takođe policijskim službenikom, koji je ranije uhapšen zbog pomaganja kavačkom klanu, dok je Katnića u Spužu sačekao njegov bivši zamjenik, tužilac Saša Čađenović.
Da se brani sa slobode omogućeno je direktorici Agencije za sprječavanje korupcije Jeleni Perović, optuženoj da je zloupotrebom položaja sebi i drugima pribavila više od 60.000 evra imovinske koristi.
Slučajevi bez epiloga
Iz Spuža je, neposredno po hapšenju, stigla vijest da Katnić štrajkuje glađu, a inicijativu za njegovo puštanje iz zatvora zbog lošeg zdravstvenog stanja podržao je, kako su prenijeli mediji, i bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Upravo su bliskost Đukanoviću, držanje u fiokama slučajeva koji bi mogli naštetiti DPS-u i procesi protiv opozicionara ono što je najviše zamjerano Katniću. Na poziciju glavnog specijalnog tužioca Katnić je došao 2015. godine. Uhapsio je Svetozara Marovića, koji je kasnije pobjegao u Srbiju i do danas izbjegava služenje zatvorske kazne, ali i podigao optužnicu protiv čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića, koje je, sa još nekoliko državljana Rusije i Srbije, optužio za pokušaj državnog udara uoči parlamentarnih izbora 2016. Oni su 2019. osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, ali je dvije godine kasnije predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
Prve informacije o hapšenjima izazvale su lavinu stranačkih saopštenja, pa su se partije „tridesetoavgustovske većine“ utrkivale da objasne kako su baš njihovi lideri prvi pokrenuli procese protiv Katnića i Lazovića. Burno je reagovala i Demokratska partija socijalista (DPS), optuživši vlast za revanšizam. Iako javnost hapšenja doživljava kao put ka utemeljenju pravne države i približavanju Evropskoj uniji, ostaje bojazan da će se epilog i ovih slučajeva čekati dugo.
Lazović se nakon hapšenja našao pod istim krovom sa sinom Petrom, koji je ranije uhapšen zbog pomaganja kavačkom klanu, dok je Katnića u Spužu sačekao njegov bivši zamenik, tužilac Saša Čađenović
„Problem je sudstvo jer sudije koje su bili poslušnici Vesne Medenice odlučuju o tome da li će se ova lica braniti iz pritvora ili će izaći na slobodu“, kaže za Radar Nikola Marković, dugogodišnji novinar.
Ključne afere koje je procesuiralo crnogorsko tužilaštvo ne dobijaju sudski epilog skoro dvije godine od hapšenja glavnih aktera. Među njima je i slučaj bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, optužene da je bila dio kriminalne organizacije koju je stvorio njen sin Miloš, a kojoj je suđenje nedavno odgođeno 16. put. A da će svi bivši, ali i aktuelni funkcioneri odgovarati za nezakonita djelovanja vjeruje profesorka Univerziteta Donja Gorica Nikoleta Đukanović, ali i upozorava.
„Ukoliko takva postupanja ne budu nepristrasna i neselektivna, onda ne možemo govoriti o reformama ni u ovom domenu, već samo o zamjeni nosilaca vlasti“, ukazuje Đukanovićeva.
Sukob predsednika i premijera
Akcija tužilaštva nakratko je ujedinila premijera Milojka Spajića i predsjednika države Jakova Milatovića, koji su podržali oslobađanje institucija od kriminala i korupcije. Spajićev i Milatovićev zvanični razlaz uzburkao je političku scenu, a sukob ne jenjava ni dva mjeseca nakon što je predsjednik države istupio iz partije u čijem je osnivanju učestvovao. Milatović ne propušta priliku da kritikuje rad Spajića i njegove vlade, pa nerijetko javno govori protiv stavova koje je donedavno zastupao. Iako Spajić to odbija da komentariše, Pokret Evropa sad (PES) saopštenjima vodi rat protiv bivšeg potpredsjednika. Izlaskom iz partije Milatović nije uspio da povuče funkcionere PES-a, već su mu se pridružili samo odbornici nekoliko lokalnih odbora. Četiri odbornika u podgoričkom parlamentu, koji su stali na stranu Milatovića, sada pokušavaju da sruše vlast u Podgorici, koju drži Spajićeva struja.
„Odavno su odnosi Spajića i Milatovića bili poremećeni, a prve naznake tihog sukoba javile su se još prije više od godinu, kada je Milatović prvi put kritikovao Spajića u vezi sa ‘aferom državljanstvo‘. Ispostavilo se da su njegove kritike rasle kako je jačao Spajićev uticaj u PES-u. Na kraju, kada je postalo jasno da Spajić u potpunosti kontroliše partiju, Milatović je izašao iz PES-a“, ističe Marković.
Glavno pitanje sada je da li će i kada Milatović formirati partiju, te čije bi simpatizere mogao da privuče. To što je u više navrata naglašavao da je predsjednik svih građana i to koristio kao argument da ne učestvuje u kampanji PES-a za parlamentarne izbore, Milatoviću može predstavljati problem za partijsko djelovanje. Zbog toga Marković vjeruje da će Milatović u formiranje stranke ući pred kraj mandata.
„Samoubjeđenje o sopstvenoj veličini ograničavajući je faktor i smanjuje koalicioni kapacitet Milatoviću. U ovom trenutku on je poželjan partner za URA i Demokrate, koje vidi kao sredstvo u borbi protiv Spajića. Njegovi partneri uglavnom će biti nezadovoljni bivši ministri iz SNP-a i minoran broj funkcionera PES-a“, ocjenjuje Marković.
Đukanovićeva, sa druge strane, kaže da će Milatovićevo političko djelovanje odrediti uspjeh, odnosno neuspjeh Spajića.
„Što Spajićeva vlada teže bude ispunjavala obećanja koja je dala građanima prije izbora, to će Milatović imati više prostora za političko djelovanje“, smatra sagovornica Radara.
Čekajući rekonstrukciju Vlade
Osim sukoba sa Milatovićem, Spajić vodi bitku i sa Demokratama koje su mu koalicioni partner u Vladi. Kontrola nad bezbjednosnim sektorom, koji je koalicionim sporazumom pripao partiji Alekse Bečića, kamen je spoticanja, a sukob je kulminirao odlukom Spajića da za v. d. direktora Uprave policije imenuje Aleksandra Radovića, suprotno predlogu ministra unutrašnjih poslova iz redova Demokrata Danila Šaranovića. Time je premijer svjesno ušao u kršenje zakona, što nije podržao ministar pravde Andrej Milović, koji je prethodno isključen iz PES-a. Demokrate su ostanak u Vladi oročile do dobijanja izvještaja Evropske komisije o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 (IBAR), koji se očekuje krajem juna.
Dobijanje IBAR-a vremenski je označeno kao ključni datum za mnoge promjene u Vladi, kaže Nikoleta Đukanović. Jedna od njih je i rekonstrukcija izvršne vlasti koju već duže najavljuju Mandić i Knežević, čije su partije podržale Vladu bez učešća u njoj.
„DF rekonstrukciju objašnjava kao neophodnu jer će to donijeti veću stabilnost Vladi, i dodatnu pomoć da Vlada realizuje reforme. Međutim, znamo šta sve DF nosi sa sobom od retrogradnih vrijednosti i politika, pa vjerujem da će još glomaznija i heterogenija Vlada teže uspjeti da se bori sa svim izazovima u procesu integracija“, naglašava Đukanovićeva.
Ona, za sada, isključuje mogućnost vanrednih izbora jer takav razvoj događaja ne odgovara partijama vlasti.
