za Radar iz Podgorice
Turski državljani od četvrtka, 30. oktobra, u Crnu Goru mogu da uđu samo sa vizom. Odluka Vlade o ukidanju bezviznog režima uslijedila je nakon incidenta u podgoričkom naselju Zabjelo koji je izazvao gnjev domaćeg stanovništva, proteste i govor mržnje na ulicama Podgorice, ali i ksenofobiju širom države. U svega nekoliko dana zemlja je od tuče u kafiću stigla do atmosfere progona i političkih obračuna oko pitanja – koliko stranaca je previše?
Sve je počelo 26. oktobra u naselju Zabjelo, kada je došlo do fizičkog obračuna između nekoliko crnogorskih i stranih državljana. Jedan Podgoričanin zadobio je više uboda nožem, a iako su turski državljani prvobitno označeni kao napadači, ispostavilo se da su glavni osumnjičeni zapravo državljani Azerbejdžana. Policija je u zvaničnom saopštenju, šest dana nakon incidenta, navela da su uhapšeni Azerbejdžanci J. M. i E. M., a da je jedan turski državljanin pušten da se brani sa slobode zbog nedostatka dokaza.
Analiza snimaka incidenta pokazala je i da je jedan od domaćih učesnika imao predmet u ruci, zbog čega se i dalje vodi istraga o okolnostima sukoba. No, za dio javnosti to više nije bilo važno – vijest o „tuči sa Turcima“ bila je dovoljna da pokrene lavinu mržnje.
Od incidenta do uličnog linča
Dan poslije napada mještani Zabjela okupili su se u znak protesta protiv turskih državljana, dok je policija sprovodila racije u tom naselju, ali i drugim dijelovima Podgorice, koje su rezultirale privođenjem 45 Turaka i Azerbejdžanaca. Istovremeno je pokrenuta akcija Stranac u kojoj kontrolišu zakonitost kretanja, boravka i radnog angažmana stranih državljana, a najavljeno je i snimanje javnih mjesta. I narednih večeri organizovane su „narodne patrole“ u više kvartova Podgorice, na kojima su se čuli povici „Turci napolje“, „Ubij Turčina“… Na antimigrantskom protestu ispred zgrade Vlade, na kojem je većina učesnika nosila fantomke i kapuljače, vidjeli su se transparenti „Nećemo migrante“ i „Turčin gradom neće hodati”. Zapaljen je automobil turskih registarskih tablica, uništeno više lokala turskih vlasnika u Podgorici, Baru, Herceg Novom.
Na društvenim mrežama širili su se snimci i poruke mržnje, dok su turski restorani i prodavnice zatvoreni zbog straha od napada. Policija je uhapsila osam osoba zbog nasilja i širenja govora mržnje, ali okupljanja nijesu bila zabranjena. Zbog govora mržnje tužilaštvo je formiralo predmet. Zabilježeno je i da su neki restorani zbog incidenta prekinuli saradnju sa kompanijom Glovo jer su im dostavljači turski državljani.
Pod pritiskom dijela javnosti da zaštiti građane, premijer Milojko Spajić je iste večeri kada su počeli protesti najavio privremeno uvođenje viznog režima za državljane Turske. Nekoliko dana kasnije, Spajić je u Skupštini branio tu odluku, ali i postupanje policije.
„Vidimo da je bezbjednosni sektor reagovao adekvatno i zaštitio građane svih nacionalnosti, vjera, identitetskih profila i svih državljanstava“, poručio je premijer, ne osvrćući se na činjenicu da su dvije noći ranije ulicama prolazile kolone ljudi skandirajući parole koje su po zakonu krivično djelo.
Klimu netrpeljivosti dodatno su podgrejale izjave političara, u prvom redu Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da u Crnoj Gori boravi preko 100.000 Turaka, te da je na snazi „neoosmanizacija“
Iz opozicije su poručili da je Vlada „pala na ispitu“ i da se populističkim odlukama pokušava smiriti masa umjesto da se zaštite temeljne vrijednosti države.
Ukidanje viza Turskoj jedan je od uslova koje Crna Gora mora ispuniti prije ulaska u Evropsku uniju, koji se očekuje 2028. Iz Evropske komisije više puta su pozvali na usklađivanje vizne politike, a rok za to bio je do kraja naredne godine.
Državljani Turske učestvovali su u pokušaju otmice u Budvi početkom oktobra, što je izazvalo strah kod građana. Klimu netrpeljivosti dodatno su podgrijale izjave političara, u prvom redu Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da u Crnoj Gori boravi preko 100.000 Turaka, te da je na snazi „neoosmanizacija Crne Gore“. Međutim, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazali su da ih ima između 13.000 i 14.000 – što Turke svrstava tek na šesto mjesto po broju stranih državljana sa regulisanim boravkom. Ukupno je u Crnoj Gori 100.867 stranih državljana, među kojima prednjače oni iz Srbije i Rusije.
Ekspert za imigraciono pravo Bojan Bugarin za Radar kaže da se „splet okolnosti i političkih izjava u posljednjih mjesec do dva pretvorio u atmosferu linča“.
„Imali ste izjave i proizvoljne brojke, a osjećam i u razgovoru s ljudima da im počinje smetati prisustvo Turaka. Ovo je pitanje koje je prvo trebalo sagledati sa sociološkog aspekta – da kao društvo sami sa sobom vidimo kakav koncept države želimo: otvoren i liberalan ili zatvoren i defanzivan“, navodi Bugarin.
On ističe da je odluka o uvođenju viza donesena bez promišljanja i dijaloga s privredom.
„Zbog pojedinačnog incidenta ne uvode se vize. Znamo svi koliko nam nedostaje radne snage. Migraciona politika se ne vodi na takav način. Vlada je morala da okupi poslodavce i čuje njihovo mišljenje. Naši ugostitelji i građevinari već godinama zavise od stranih radnika“, upozorava Bugarin.
Ekonomija trpi, strah raste
Turski državljani čine važan segment crnogorske ekonomije. Samo za osam mjeseci ove godine uložili su više od 90 miliona evra, što je petina ukupnih stranih investicija. Vlasnici su više od 14.000 registrovanih firmi, odnosno svake pete, a godišnje je u Crnu Goru dolazilo oko 320.000 Turaka.
Prvog dana od uvođenja viza, prema podacima Aerodroma Crne Gore, iz Istanbula je sletjelo oko 40 putnika – tri puta manje nego ranije. Hotelijeri i turističke agencije upozorili su da bi posljedice ove odluke mogle biti ozbiljne.
Za osam meseci ove godine turski državljani uložili su više od 90 miliona evra, što je petina ukupnih stranih investicija. Vlasnici su svake pete firme, a godišnje je u Crnu Goru dolazilo oko 320.000 Turaka
„Uspješni investitori u IT industriji i turizmu već odlaze. Oni koji su trošili novac ovdje više se ne osjećaju bezbjedno. Ljudi mi govore da ne izlaze iz stanova, da ih je strah da progovore turski na ulici“, navodi Bugarin.
Zvanična Turska još je bez odgovora na potez Crne Gore. Agencija Anadolija izvijestila je da je turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan obavio telefonski razgovor sa Spajićem i šefom crnogorske diplomatije Ervinom Ibrahimovićem i zatražio da se preduzmu potrebne mjere kako bi se osigurale bezbjednost i zaštita prava turskih državljana u Crnoj Gori. Ostaje da se vidi koliko će ukidanje bezviznog režima zakomplikovati odnose sa Ankarom i hoće li biti recipročnih mjera zbog kojih bi mogao da trpi značajan broj crnogorskih građana, posebno oni koji se liječe u Turskoj.
Novi zakon, stara konfuzija
Dok se dio javnosti raduje „oštrijem pristupu“, Vlada priprema izmjene Zakona o strancima: ubuduće će biti teže otvoriti firmu bez zapošljavanja domaćih radnika, a kriterijumi za boravišne dozvole biće pooštreni. Zvanično objašnjenje glasi – „uređivanje haosa koji je trajao godinama“. Nezvanično, riječ je o pokušaju da se umiri uzavrela javnost. Jer, istina je da migraciona politika Crne Gore godinama nije postojala. U atmosferi liberalnih propisa i administrativne nebrige, zemlja se pretvorila u utočište za radnike, ali i za sumnjivi kapital koji je podizao cijene nekretnina i zakupa.
Sada, umjesto planskog rješenja, reakcija stiže tek kada ulice zatraže „odgovor“.
Bugarin smatra da Crna Gora mora iskreno sagledati svoj odnos prema migrantima.
„Ako su Turci problem, hajde da kažemo otvoreno – ne želimo migrante iz islamskih zemalja, nego samo iz regiona ili Evrope. Ali to treba reći jasno i odgovorno, a ne pod pritiskom ulice. Migraciona politika ne smije biti dnevna politika“, upozorava.
Ističe i paradoks – Vlada istovremeno gradi strateško partnerstvo s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a u zemlji se širi islamofobna retorika.
„Ne možeš s jedne strane očekivati investicije iz islamskog svijeta, a s druge tolerisati hajke na ljude koji ovdje žive i rade“, dodaje on.
U atmosferi liberalnih propisa i administrativne nebrige, zemlja se pretvorila u utočište za radnike, ali i za sumnjivi kapital koji je podizao cene nekretnina i zakupa
Kada se buka stiša, iza svega ostaje činjenica da je jedan izolovani incident ogolio duboku nesigurnost društva koje još traži svoj identitet između otvorenosti i straha od promjene. Crna Gora, zemlja koja se ponosi multietničkim skladom i težnjom ka Evropi, danas je suočena s pitanjem – da li te vrijednosti zaista žive.
Jer, kako kaže Bojan Bugarin: „Ako imamo problem da prihvatimo različitosti, moramo se pogledati u ogledalo i pitati – šta nam je alternativa?“
