Nadolazeći vrh talasa nezadovoljstva pobunjenog društva primorava komandni centar režima za nasilje nad građanima na dalje čistke u bezbednosnom sistemu, uz paralelni rad na dodatnom profilisanju postojećih i regrutaciji novih voljnih izvršitelja. Nova „sistematizacija radnih mesta“ formulisana odlukom Vlade Srbije u policiju donosi brojne rotacije i smene, odnosno penzionisanja, među kojima i onu pukovnika Spasoja Vulevića, komandanta Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), ali i u Upravi kriminalističke policije, odnosno SBPOK, saznaje Radar iz pouzdanih izvora.
Posebna pažnja, uz SAJ – jedinicu koja je i po nivou obučenosti i opremljenosti daleko najsposobnija u srpskoj policiji, usmerena je na Žandarmeriju koja sa preko 3.000 pripadnika čini udarnu snagu represije, odnosno na Jedinicu za zaštitu ličnosti i objekata (JZO). Ilustrativna je činjenica, ukazuju sagovornici Radara, da je na poslednjem objavljenom konkursu za prijem u žandarmeriju ukinut uslov da kandidat nije osuđivan, odnosno da se protiv te osobe ne vodi krivični postupak. Umesto ove decenijama upotrebljavane formulacije za prijem u službe bezbednosti, sada je kao uslov naveden nejasan kriterijum: „da ne postoje bezbednosne smetnje za obavljanje poslova u MUP“.

Zašto je Vulević morao da ode
Među ove tri jedinice, SAJ je jedina koja tokom poslednjih godina nije bila upotrebljavana protiv građana u protestu. To je u poplavi nenormalnosti koja je sa dolaskom SNS na vlast zahvatila srpsku policiju, bio jedan od retkih primera zakonitosti u radu, jer je funkcija ove jedinice borba protiv terorizma, odnosno davanje asistencije kriminalističkoj policiji ili BIA, prilikom hapšenja tokom kojih se očekuje oružani otpor.
Na poslednjem objavljenom konkursu za prijem u žandarmeriju ukinut uslov da kandidat nije osuđivan. Umesto ove formulacije za prijem u službe bezbednosti, sada je kao uslov naveden nejasan kriterijum: da ne postoje bezbednosne smetnje za obavljanje poslova u MUP
Ova druga funkcija posebno je bitna jer bi po njoj pod izvesnim uslovima upravo SAJ nadležno tužilaštvo moglo da upotrebi za hapšenje odmetnutog dela izvršne vlasti koji bi i dalje mogao da ima komandnu kontrolu nad policijom, konkretno nad Jedinicom za zaštitu ličnosti. Ovde je važno podvući da su taktičke i operativne mogućnosti ove dve jedinice neuporedive, iako JZO danas broji preko 1.300, a SAJ svega oko 400 pripadnika. Vredna je pomena činjenica da je veliki broj bivših pripadnika SAJ koji su prešli starosnu granicu za angažovanje na terenu, prešlo u nekadašnju Upravu za obezbeđenje, današnju JZO.
„Nedavnom uredbom Vlade, koja je uslov za famoznu sistematizaciju faktički su unesene izmene u Zakon o policiji, pa će sada postati moguće da za mesto direktora policije može da konkuriše i oficir u činu kapetana“, govori izvor Radara upućen u dešavanja u sektoru bezbednosti. „Dejstvom istog akta postaće moguće da general policije bude premešten na izvršilačko radno mesto a da pritom zadrži čin. Sve je urađeno kako bi se omogućilo čišćenje nedovoljno poslušnih kadrova.“
Sa jačanjem nezadovoljstva građana, odnosno progresijom manije gonjenja vrha režima, smena pukovnika Vulevića postavljala se kao sve važniji prioritet vlasti. Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da se sam Aleksandar Vučić u maniru televizijskih propovednika u prethodnih godinu dana, na izuzetno nedostojan način bar dva puta javno žalio na Vulevića. Razlog su dva bitna događaja u karijeri komandanta SAJ koja su posebno bolna za Vučića, a sa kojima je na jedan ili drugi način lično povezan, i u oba slučaja – na loš način.

Prva je akcija Sablja i pokušaj hapšenja vođa zemunskog klana od strane SAJ koji su tom prilikom u razmeni vatre ubijeni, a druga – paljevina američke ambasade u Beogradu, februara 2006. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, kada je intervencija SAJ i PTJ (rasformirana Protivteroristička jedinica) sprečila veće žrtve i potencijalnu novu katastrofu odnosa Srbije i SAD. Ovaj drugi događaj, usprkos činjenici da je SAJ bila angažovana tokom rata na Kosovu (gde je izgubila 17 pripadnika, ali i sprečila neke ratne zločine) donela je ovoj jedinici i njenom komandantu ogromno poverenje, ne samo tada aktuelne američke diplomatije, već dugoročno, američke države. Vulević je, podsetimo, i prvi visoki oficir srpske policije koji je pohađao i kao najbolji u klasi završio prestižnu akademiju FBI.
Bivši komandant žandarmerije Bratislav Dikić, poznat po akciji u Kosovskoj Mitrovici i razbijanju glasačkih kutija 2013. godine, ali i aferi „Državni udar u Crnoj Gori“, sada je šef šumskog gazdinstva Niš u javnom preduzeću Srbijašume
Kao u svim drugim važnim i potencijalno rizičnim stvarima za Vučića, smena komandanta SAJ izvedena je po metodu korak po korak, uz nekoliko probnih pokušaja. Koristeći činjenicu da je mesto ambasadora i dalje upražnjeno, fazno je obavljena zamena pripadnika SAJ na poslu obezbeđenja ambasade SAD u Beogradu, sa ljudima iz JZO. Džentlmenski dogovor da samo pripadnici SAJ čuvaju američku ambasadu bio je deo aranžmana još iz vremena kada je Vučić bio na strani onih koji su u Beogradu i zapalili zgradu ambasade.
Prema navodima izvora Radara, već mesecima se vrši veliki pritisak na Mladena Nenadića, šefa Tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu, da između ostalog pristane da njegovo obezbeđenje od BIA preuzme JZO, što je on do sada kategorički odbijao.

Izvori Radara svedoče da je brat sada već bivšeg komandanta SAJ – Slavko Vulević, dugogodišnji radnik BIA u Šestoj upravi bio zadužen za obezbeđenje važnih ličnosti i državnih funkcionera.
Ulazak kadrova JSO
Inače, nakon smene Vulevića komandovanje SAJ trebalo bi da preuzme njegov zamenik Miloš Maćešić koji je kao bivši pripadnik Jedinice za specijalne operacije (JSO) posle njenog rasformiranja prešao kao instruktor u sada takođe rasformiranu Protivterorističku jedinicu (PTJ), a odatle u SAJ. Njegov brat Predrag Maćešić, takođe specijalac i bivši pripadnik JSO, nalazi se trenutno na čelu takozvane Vulinove uprave za hapšenje u okviru BIA.
Pomenuta sistematizacija neće zaobići ni Upravu kriminalističke policije, čiji se još uvek aktuelni šef Ninoslav Cmolić sprema za penziju. Namera je da UKP, kao središnja osa policije, počne da ispunjava očekivanja režima, a njeni pripadnici da pokaže dodatnu oštrinu prema demonstrantima. Gotovo izvesna smena čeka i Dragana Ivanovića Đanija, dosadašnjeg šefa Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK).

„Kao jedan od mogućih kandidata za novog komandanta SAJ figurira pukovnik Igor Žmirić, sada pomoćnik komandanta JZO, dokazani lojalista i glavni organizator akcija hapšenja građana koje smo gledali poslednjih meseci“, govori izvor Radara koji je zahtevao anonimnost.
Kao jedan od mogućih kandidata za novog komandanta SAJ figurira pukovnik Igor Žmirić, sada pomoćnik komandanta JZO, dokazani lojalista i glavni organizator akcija hapšenja građana koje smo gledali poslednjih meseci, svedoči izvor Radara
Između SAJ i JZO nalazi se žandarmerija koja sa četiri odreda ima duplo više pripadnika nego te dve jedinice zajedno, sa tendencijom daljeg uvećanja brojnog stanja. Teško je pobrojati sve zloupotrebe i kriminalne aktivnosti u koje su bili uključeni pripadnici žandarmerije, od iznuda preko obezbeđivanja ljudi iz zone kriminala, do ubistava. Situacija je tokom vremena koje je u MUP provela Dijana Hrkalović postala toliko loša da se intenzivno razmišljalo o potpunom rasformiranju Niškog odreda žandarmerije, čija je baza u Aleksincu. Bivši komandant žandarmerije Bratislav Dikić, poznat po akciji u Kosovskoj Mitrovici i razbijanju glasačkih kutija 2013. godine, ali i aferi „Državni udar u Crnoj Gori“, sada je šef šumskog gazdinstva Niš u javnom preduzeću Srbijašume. Jedan od rukovodilaca ovog preduzeća Igor Sekulić, direktor gazdinstva Severni Kučaj, na društvenim mrežama, u vreme lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću je objavio svoju fotografiju u uniformi žandarmerije.
Kriminalci u uniformama
Izvori Radara svedoče da su poziv da se vrate u žandarmeriju poslednjih meseci dobili i neki bivši pripadnici otpušteni iz službe zbog kontakata sa kriminalnim miljeom, sada zaposleni u javnim preduzećima, ali i pomilovani kriminalci. Jedan od ranije udaljenih žandarma koji je, kako svedoče izvori Radara, vraćen na posao je Vojkan Kostić, o čijim kontaktima sa pripadnicima škaljarskog klana su ranije pisali mediji. O odgovornosti Nenada Vučkovića, žandarma čiji je snimak razgovora sa pripadnicima Belivukovog klana objavio Krik, nema ni govora niti se protiv njega vodi bilo kakva istraga. Istrage nema ni povodom slučaja pukovnika žandarmerije Lazara Baćića, teško povređenog prilikom intervencije žandarmerije ispred RTS, koji je posle tri operacije penzionisan, a istrage o tome kako je došlo do njegovog povređivanja neće ni biti, jer „nisu utvrđene sve okolnosti“ a disciplinski postupak nije ni pokrenut.
Poziv da se vrate u žandarmeriju poslednjih meseci dobili i neki bivši pripadnici otpušteni iz službe zbog kontakata sa kriminalnim miljeom, ali i pomilovani kriminalci
Sa preko 3.000 pripadnika, žandarmerija formalno predstavlja udarnu snagu nasilja i zastrašivanja pobunjenih građana, a prošle nedelje Ministarstvo unutrašnjih poslova raspisalo je novi konkurs za prijem u jedinice Žandarmerije iz civilstva, gde je starosna granica pomerena sa 24 na 30 godina. Pored državljanstva uslov je da kandidat ima prijavljeno prebivalište u Srbiji u poslednjih godinu dana, pa sagovornici Radara govore da je danas postalo jednostavnije ući u žandarmeriju iz civilstva, nego kao već aktivni pripadnik policije.
„Potrebno je da policijski službenik ima minimum dve godine rada u sistemu policije i zadovoljavajuće ocene da bi uopšte stekao uslov da konkuriše za žandarmeriju na internom konkursu, dok je javni konkurs tako sročen da praktično svako ko želi može da se prijavi“, kaže za Radar Aleksandar Stojanović iz Centra za istraživanje bezbednosti. „Sledi osnovna obuka za žandarmeriju, koja svakako nije laka, ali problem je što taj posao nikako ne bi trebalo da bude isključivo sprovođenje represije. Ljudi koji su iz građanstva ušli u ovu jedinicu ne shvataju da svaka njihova reakcija na protestima mora da bude definisana zakonom. Ona mora biti istovremena, srazmerna i da se njome odbija protivpravni napad. Kada razgovarate sa ljudima koji su primljeni u tu jedinicu, uvidite da oni ponekad ne shvataju šta to znači.“
Stojanović naglašava da je Srbija od zemlje koja je prethodne decenije imala srazmeran odnos broja policajaca sa brojem stanovnika došla do toga da je ta razmera poremećena i da je vidljivo takozvano policijsko opterećenje.
„Jasno je da režim smatra da samo prinudom može da rešava stvari, ali poznato je da državna moć počiva ne samo na prinudi već i na pristanku građana. Verujem da golom represijom neće moći da suzbiju zahteve koji dolaze od značajnog dela naroda, koji traži promene.“
Jasno je da režim smatra da samo prinudom može da rešava stvari. Verujem da golom represijom neće moći da suzbiju zahteve koji dolaze od značajnog dela građana koji traže promene
Aleksandar Stojanović
Komentarišući nedavno policijsko nasilje u Novom Sadu, sagovornik Radara ističe da nema dilemu da je policiji dozvoljeno da se neprofesionalno ponaša jer je svako drugo rezonovanje naivno.
„Svedoci smo da se sve podređuje interesima vlasti, odnosno pojedinačnih pripadnika policije koji smatraju da mogu da postupaju kako hoće jer imaju osećaj da neće snositi konsekvence. Oslanjanje vlasti isključivo na prinudu je veoma opasno jer smo veoma blizu eskalacije sa praktično nesagledivim posledicama kojih donosioci odluka nisu svesni. Da jesu, ne bi uporno radili na raspirivanju netrpeljivosti među građanima.“