Kada je prije nekoliko godina Milorad Dodik u Narodnoj skupštini Republike Srpske neoprezno dao savjet tadašnjem poslaniku PDP-a Drašku Stanivukoviću, ni slutio nije da tada onima koji imaju uši govori kako da se politički ponašaju. Ako želiš pobijediti na izborima u Republici Srpskoj, rekao je tada nervozni Dodik agresivnom Stanivukoviću, moraš biti dobar sa Srbijom, sa crkvom i sa Rusijom. Na frekvenciji tih talasa rade gotovo svi politički aparati u Republici Srpskoj i zato je malo onih koji podržavaju studentske proteste u Srbiji.
Opasna podrška
Koliko je zapravo politički opasno podrža(va)ti studente u Srpskoj najbolje zna sada već bivši predsjednik Srpske demokratske stranke Milan Miličević. On je prije nekoliko mjeseci kratkom porukom podržao studente na društvenim mrežama, a nakon toga je na njega udarilo sve što je skupljeno s koca i konopca. Miličeviću je najprije suspendovan „nalog“ na BN televiziji koja je u vlasništvu Vlade Trišića i koja je godinama zapravo „opozicioni javni servis“, a nakon toga je uhapšen i tri dana držan u pritvoru. Mnogo je onih koji tvrde da se na lisicama koje su stavljene Miličeviću na ruke nalaze inicijali predsjednika Srbije.
Predsednik SDS Milan Miličević je kratkom porukom podržao studente na društvenim mrežama, a nakon toga je uhapšen i tri dana držan u pritvoru
Miličevićeva podrška je bila tiha, kratka i gotovo stidljiva, ali je barem bilo. Jedino još gradonačelnik Bijeljine i član Predsjedništva SDS-a Ljubiša Petrović i prvi čovjek Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović podržavaju proteste studenata i to bez ostatka. Predsjednik PDP-a i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ne želi da se miješa u „unutrašnje stvari druge zemlje“, dok je predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić otvoreno stala na stranu Aleksandra Vučića i njegovih naprednjačkih falangi.
„U svakoj demokratskoj zemlji protesti su legitimna i ustavna kategorija. Ali agenda ’krvave su vam ruke’ nije viđena do sada na političkoj sceni. U okviru te agende se crvenom bojom posipaju institucije Srbije, skidaju se srpske zastave, urliče se na sve što je srpsko, pa se tako urliče i na sve nas prekodrinske Srbe, jer smo po njima mi saučesnici tragedije u Novom Sadu. Srpske vlasti, koje je birao narod, izložene su ne samo linču nego očiglednoj želji odmetnutih grupa da izazovu nemire, sukobe, pa i građanski rat“, smatra Trivićeva.
Vukanović, sa druge strane, otvoreno podržava studente, piše o protestima na svom blogu, a nekoliko puta je, sa ostalim članovima Liste za pravdu i red, bio među onima koji su tražili da se u Srbiji kazne kriminal i korupcija. Njemu je svaki režim podjednako gadan – i Dodikov u Srpskoj, i Đukanovićev u Crnoj Gori, i Vučićev u Srbiji. Vukanovićeva deviza je jasna: sa režimom se ne pregovara, režim se ruši.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ne želi da se meša u „unutrašnje stvari druge zemlje“, dok je predsednica Narodnog fronta Jelena Trivić otvoreno stala na Vučićevu stranu
„U Republici Srpskoj vlada prava omerta kada su u pitanju studentski protesti u Srbiji. Na snazi je mafijaški zakon ćutanja. Većina studenata ćuti, većina profesora ćuti, ćuti i većina političara. Osim nas iz Liste za pravdu i red niko nije javno podržao proteste studenata. Svi se boje odmazde Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Osjećam veliko divljenje i poštovanje prema srpskim studentima i narodu koji je ustao poslije trinaest godina vladavine SNS-a i Vučića, koje su obilježile brojne afere, organizovani kriminal, nerasvijetljena ubistva, medijska manipulacija, tortura, pljačka javnih preduzeća i korupcija“, kazao je Vukanović.
Dodikov „deficit“
Čak i kada su opozicioni lideri zajedno, kao što je bio slučaj prije dva mjeseca prilikom dogovaranja zajedničkog nastupa u Sarajevu i eventualnog ulaska u državnu vlast nakon što presude Suda BiH Miloradu Dodiku, Vukanović je jedini koji će nedvosmisleno stati na stranu studenata u Srbiji. Ako napadno ćutanje Dodikovog SNSD-a i njegovih koalicionih partnera donekle i može da se razumije – jer vrana vrani oči ne vadi – distanciranje većine opozicionara od studentskog bunta je prosto neshvatljivo.
U Srpskoj vlada prava omerta kada su u pitanju studentski protesti u Srbiji. Osim nas iz Liste za pravdu i red, niko nije javno podržao proteste studenata. Svi se boje Vučićeve i Dodikove odmazde
Nebojša Vukanović
„Trećina opozicije o protestima ne misli ništa zato što nisu naviknuti da misle, trećina se plaši Vučićeve osvete, a trećina se nada kako će im upravo on pomoći da se domognu vlasti u Republici Srpskoj. Kod te trećine postoji snažno uvjerenje da niko ne može ući u Palatu Republike (sjedište predsjednika Srpske) ukoliko prije toga ne dobije odobrenje Beograda. Ti odnosi su toliko zamršeni i komplikovani da je kompletna lepeza grčkih heroja ne bi razdriješila. Sjetite se samo šta se govori i šta se piše kada se održavaju bili koji izbori u Srbiji i u Republici Srpskoj“, kaže novinar Dragan Maksimović.
Nazivajući proteste studenata „opasnim pokušajem destabilizacije“ Dodik relativizuje značaj protesta, a to otvara nekoliko ključnih pitanja: da li su Dodikove izjave iskrena podrška Vučiću ili odraz straha od prelivanja nezadovoljstva na Republiku Srpsku? Koliko su njegove poruke usmjerene ka kontroli unutrašnjeg nezadovoljstva kroz poznate priče o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima? Dodiku je u ovom trenutku svaka pomoć više nego dobrodošla i ne postoji niti jedan promil šanse da on podrži studente na ulicama gradova i sela Srbije. Ma koliko ih izašlo, za njega će to uvijek biti „šačica nezadovoljnih“.
„Dodik nema strah te vrste, ali ima jedan drugi strah, a to su dugovi prema Vučiću. To možemo vidjeti i kroz masivni odliv uglja sa teritorije Republike Srpske u Srbiju. Energetski sektor Srpske je u kolapsu, termoelektrane su u velikim dugovima i više ne rade nego što rade, a ugalj koji se kopa u Republici Srpskoj odlazi za Srbiju. Dodik plaća dugove Vučiću na taj način. Nema tu nikakve političke ljubavi. To je isključivo korist kojom njih dvojica manipulišu i prelivaju kapital s jedne strane na drugu“, ističe predsjednik Udruženja „ReStart Srpska“ Stefan Blagić.
Jablanica uz studente
Banjalučki studenti su u kampusu Univerziteta u Banjoj Luci u nekoliko navrata organizovali mirne protesta koji su bili posvećeni studentskoj borbi u Srbiji. Na njihovim majicama i transparentima stajala su dva grada – Novi Sad i Jablanica koja je u oktobru prošle godine, zbog klizišta koje se pojavilo na nelegalnom kamenolomu i usljed obilnih padavina, razorane poplavama u kojima je život izgubilo 27 osoba. Na tim protestima je bilo glumaca, muzičara, poneki profesor, ali političara nije bilo.
Dodik se plaši zbog dugova prema Vučiću. To možemo videti i kroz masivni odliv uglja sa teritorije RS u Srbiju. Na taj način predsednik Srpske plaća dugove predsedniku Srbije
Stefan Blagić
„Naravno da nije bilo političara. Pa ko bi došao? I šta bi rekao? Devedeset i devet odsto njih bi bili izviždani. A i ne bi im bilo pravo kada bi se pojavila neka fotografija ili snimak na kojem se vidi da su uz studente. Ako je za većinu političara u Republici Srpskoj Dodik bog, onda je Vučić neko još veće božanstvo u koje ne smije da se dira. Nikome, naravno, ne pada na pamet da komentariše kako je taj isti Dodik tog istog Vučića u izbornoj kampanji Borisa Tadića nazivao političkim pobačajem“, podseća Maksimović.
Ako je Vukanović „plus“ na političkom magnetu Republike Srpske, onda je predsjednik Narodne skupštine RS i Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić – „minus“. Stevandić je, naime, prije nekoliko mjeseci posjetio „Ćacilend“ gdje se slikao sa „studentima koji žele da uče“, ali i sa penzionisanim pripadnicima Jedinice za specijalne operacije. Začin koji ovu čorbu čini bljutavijom nego što ona i bez njega jeste kaže da je Stevandić u Beograd došao dok je na snazi bila potjernica koju je Tužilaštvo BiH raspisalo za njim, Dodikom i premijerom Republike Srpske Radovanom Viškovićem.
Paralelna stvarnost
Jedan od učesnika prethodnih skupova podrške u Banjoj Luci je i advokat Aleksandar Jokić. On vjeruje da su protesti u Srbiji jasan pokazatelj da se društvo budi kada strah nestaje. Jokić kaže kako je svjestan da Banja Luka u protestima nije imala značajniju ulogu i da je razlog za to veliki strah koji vlada kod građana, te medijski mrak i medijska i politička hajka protiv studenata i protesta.
„Mi zaista živimo paralelnu stvarnost. Jedini zraci informacija o protestima mogu da se probiju do građana u Banjoj Luci preko internet medija i društvenih mreža. Skoro jednoglasna podrška vlastima u Srbiji od vlasti i opozicije iz Republike Srpske (svjetli izuzetak je Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića) građane su ostavili u još većem strahu, jer u slučaju pritisaka vlasti ne bi imao ko da stane iza njih – rekao je Jokić.
