Vladimir Kuzmanovic Foto Goran Srdanov Radar 93 copy
Vladimir Kuzmanović Foto: Goran Srdanov/Radar
Vladan Kuzmanović, profesor Građevinskog fakulteta i kandidat za poslanika Studentske liste

Vučić je upravljao svim većim projektima

Izdanje 135
61

Ministarstvo građevinarstva bilo je servis odlazećeg predsednika, a pad nadstrešnice ogolio je činjenicu da je on, preko Ivice Kojića, Nataše Vukšić i Gorana Vesića ubrzavao radove i neopravdano uvećavao troškove, zbog čega bi sud trebalo da utvrdi njihovu odgovornost

Uskoro će se navršiti dve godine od pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, što je bio povod za masovne proteste, koji su na kraju vlast primorali da za 25. oktobar raspiše vanredne parlamentarne izbore, na kojima će učestvovati i Studentska lista. U međuvremenu Anketna komisija za ispitivanje odgovornosti je za urušavanje nadstrešnice i pogibiju 16 ljudi optužila organizovanu kriminalnu grupa sa doskorašnjim predsednikom Aleksandrom Vučićem na čelu.

Na pitanje na čemu se baziraju takve optužbe, Vladan Kuzmanović, kandidat za poslanika Studentske liste, član Anketne komisije, redovni profesor i bivši dekan Građevinskog fakulteta u Beogradu, za Radar podseća da je izveštaj Anketne komisije sačinjen posle godinu dana pregleda i studiozne analize celokupne dostupne dokumentacije.

Zbog koruptivne šeme projekat modernizacije železnice preplaćen je 700 miliona evra, a režim je poslao jasnu poruku da neće dozvoliti da se protiv njegovih lojalnih članova vodi postupak za tu pljačku. Za sada…

„Njegov cilj nije bio da bilo koga optuži, već da ukaže na odgovornost za pad nadstrešnice. U izradi izveštaja učestvovala je grupa stručnjaka iz oblasti prava, građevinarstva, ekonomije i medija, a zaključak se nametnuo kada smo shvatili da je projektom upravljao odlazeći predsednik, iz kabineta na Andrićevom vencu. Komisija je otkrila koruptivnu šemu za izvlačenje novca iz budžeta koja je počinjala od međudržavnog sporazuma i komercijalnog ugovora, preko izbora kineskih izvođača i podizvođača, a zapravo posrednika, izbora nestručnih domaćih podizvođača kroz postupak „prijateljskih dogovora“ i izbora stručnog nadzora u kome su učestvovale firme već poznate po koruptivnim poslovima u inostranstvu. Ako tome dodate sistematsku izmenu Zakona o planiranju i izgradnji u cilju zaobilaženja procedura i pravila struke, kao i način medijskog izveštavanja, zaključak je bio nedvosmislen: projekat je preplaćen oko 700 miliona evra, najviši predstavnici vlasti su dva puta svečano otvarali zgradu železničke stanice, nije izvršen tehnički pregled, objekat nije dobio upotrebnu dozvolu i građani su poginuli na gradilištu“, kategoričan je Kuzmanović.

1647690475 DRM 4547
Foto:Dragan Mujan/Nova.rs

Kako biste ocenili dosadašnji tok istrage i to što još nije počelo suđenje?

Povodom pada nadstrešnice i pogibije 16 ljudi pokrenuta su tri postupka. Prvi vodi Više javno tužilaštvo u Novom Sadu za teško delo protiv opšte sigurnosti i tu je potvrđena optužnica protiv trinaestoro okrivljenih, među kojima su tadašnji ministar građevinarstva Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, dvoje direktora Infrastrukture železnice Srbije i devetoro inženjera. U ovom postupku veštačenje je urađeno na bazi nepotpune dokumentacije, optužnica je podignuta samo dan posle predaje nalaza komisije veštaka, a onda je postupak usporen i suđenje još nije počelo. Glavni utisak ovog postupka je pokušaj vrha vlasti da abolira funkcionere i da svu odgovornost prebaci na inženjere, o čemu svedoči izjava odlazećeg predsednika: „Struka je kriva“, koju je dao na dan pada nadstrešnice.

Sistem je korumpiran i truo. Ugovor za Moravski koridor je proglašen za državnu tajnu, pa za sada nije moguće utvrditi gde je otišao toliki novac. Ali doći će vreme, saznaćemo. A onda će neko da odgovara

Drugi postupak vodi VJT u Beogradu protiv menadžerke iz Infrastrukture železnice Srbije i dvoje članova komisije za tehnički pregled. Ovaj postupak je zasnovan na dokumentaciji čija je originalnost upitna, prate ga brojne kontroverze, pa je Apelacioni sud u Beogradu već tri puta ukidao odluku o potvrđivanju optužnice. Treći postupak vodi Javno tužilaštvo za organizovani kriminal za delo zloupotreba službenog položaja i štetu od 115 miliona evra za koju su osumnjičeni bivši ministri građevinarstva Momirović i Vesić, pomoćnica Anita Dimoski i još jedanaest lica, pretežno vlasnika i direktora firmi koje su učestvovale u radovima na rekonstrukciji nadstrešnice. Ovaj postupak karakteriše opstrukcija vrha vlasti koji je rasformirao udarnu grupu za istraživanje finansijskih tokova tako što je povukao inspektore SBPOK-a, Poreske policije i Uprave za sprečavanje pranja novca. Na taj način režim je poslao jasnu poruku tužilaštvu i čitavoj javnosti da neće dozvoliti da se protiv njegovih lojalnih članova vodi postupak za pljačku stotina miliona evra iz budžeta Srbije. Za sada…

FIL 9096 01 scaled 1
Specijalni sud Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Još pre godinu i po za Radar ste za pad nadstrešnice direktno optužili Vučića, Gorana Vesića i bivšeg premijera Miloša Vučevića. Zašto su oni, za vas, glavni krivci?

Kao nekadašnji član Republičke revizione komisije, dok me 2021. nisu izbacili baš zbog ukazivanja na nedostatke u projektnoj dokumentaciji brojnih kapitalnih projekata, i član mnogih komisija za tehnički pregled objekata od značaja za Srbiju, mogao sam lično da se uverim u način rada Ministarstva građevinarstva. Uvek je bilo urgencija ministra i državnih sekretara da se objekti što pre završe i da dobiju upotrebnu dozvolu. Međutim, znalo se šta je po pravilima struke granica ispod koje niko od inženjera nije hteo da potpiše neki izveštaj. Dolaskom Gorana Vesića na mesto ministra i davanje najširih ovlašćenja tadašnjoj državnoj sekretarki Aleksandri Petrović Damjanović, potonjoj ministarki Sofronijević, Ministarstvo je postalo servis odlazećeg predsednika i njegovog kabineta. O tome svedoče brojni mejlovi i zapisnici sa sastanaka. Pad nadstrešnice samo je ogolio činjenicu da je svakim iole većim infrastrukturni projektom upravljao tadašnji predsednik republike, preko svog šefa kabineta Ivice Kojića, koordinatorke Nataše Vukšić i ministra Gorana Vesića. Njihovu odgovornost treba da ispita sud, ali iz dokumentacije proističe da su uticali na ubrzavanje radova, na neopravdano uvećanje troškova projekta i na izbor izvođača i podizvođača, te da su dva puta svečano otvarali zgrade železničke stanice i pustili građane na gradilište.

Realno, Momirović se nije mešao u posao ministra. I da je hteo – nije znao. I tada je u Ministarstvu građevinarstva sve poslove završavala Aleksandra Sofronijević. Naravno, po nalogu sa Andrićevog venca

Kako tumačite da su na optužnicama dva bivša ministra, Vesić i Momirović, ali ne i Zorana Mihajlović, u čije je vreme sklopljen ugovor sa Kinezima za modernizaciju železnice i aktuelna ministarka Aleksandra Sofronijević, koja je decenijama bila državna sekretarka u Ministarstvu građevinarstva?

Potpisivanjem komercijalnog ugovora Zorana Mihajlović je postavila koruptivni okvir u kome je realizovan projekat pruge od Novog Sada do Kelebije, ali već nije bila ministarka građevinarstva u vreme kada je započela izgradnja ove pruge. Što se tiče odlazeće ministarke Sofronijević, ona je na tu funkciju postavljena tek pri poslednjoj rekonstrukciji Vlade, nakon pada nadstrešnice. To joj je bila nagrada za sve klijentelističke izmene Zakona o planiranju i izgradnji, koji je od 2012. menjan 13 puta, za leks specijalise kojima je potpuno urušila zakonodavni okvir, kao i za izmene pravilnika i donete uredbe, a sve sa ciljem da izigraju pravila struke.

Da li je iko od nadležnih kontaktirao s Anketnom komisijom, nakon što je došla do dokumenata i mejlova koji dokazuju da su ceo projekat iz senke zapravo vodili Vučićevi saradnici Nataša Vukšić i Ivica Kojić?

Ne, s Anketnom komisijom niko od nadležnih tim povodom nije kontaktirao, ali me to ne čudi kada se setim kako su najviši državni zvaničnici reagovali na osnivanje Anketne komisije i šta su sve izjavili o njenim članovima. S obzirom na pokrenute sudske postupke, čini mi se da bi njihovu ulogu trebalo da ispita VJT iz Novog Sada.

Vladimir Kuzmanovic Foto Goran Srdanov Radar 87 copy
Vladimir Kuzmanović Foto: Goran Srdanov/Radar

Nedavno Ana Brnabić vas je u jednom TV duelu praktično optužila da ste i vi, kao član državne Revizione komisije, bili „saučesnik“ u mnogim od tih spornih projekata?

Poznato je da je gospođa Brnabić apsolutno neopterećena istinom i da joj je do nje stalo kao do lanjskog snega. Međutim, njene optužbe nisu novost. To je narativ koji je režim uz pomoć predsednika Narodne stranke Vladimira Gajića i Zorane Mihajlović lansirao u cilju „kontrole štete“ vrlo brzo posle pada nadstrešnice. Ipak, istina je samo jedna, kao član Republičke revizione komisije glasao sam za prihvatanje Zbirnog izveštaja, koji je kao koordinator tima izvestilaca sačinila profesorka Zdenka Popović, a na osnovu pojedinačnih izveštaja svih revidenata. Bitno je napomenuti i to da članovi RRK nemaju uvid u projektnu dokumentaciju, već se izjašnjavaju samo na osnovu Zbirnog izveštaja koji sačini koordinator izvestilaca. Za taj izveštaj glasala je i odlazeća ministarka Sofronijević, koja je tada bila državni sekretar i potpredsednica Revizione komisije. Međutim, jedini potpisnici Izveštaja o prihvatanju tog idejnog projekta bili su Aleksandra Sofronijević i pokojni državni sekretar Imre Kern. Osim toga, treba naglasiti da je Idejni projekat početni deo razrade projektne dokumentacije, gde se ocenjuje koncepcija objekta. RRK nije imala uvid u dokumentaciju na osnovu koje se izdaje građevinska dozvola i u dokumentaciju na osnovu koje se izvode radovi.

Ako pretpostavimo da će konačna cena Moravskog koridora biti 2,5 milijarde evra, znači da je vlast svaki kilometar platila više od 22 miliona. Za te pare zaista se može izgraditi auto-put kompletno na stubovima

Takođe je neistina da je Reviziona komisija prihvatila 200 miliona višu cenu. Tabela cena je bila sastavni deo Aneksa 1 komercijalnog ugovora, a ne sastavni deo projektne dokumentacije. U Idejnom projektu je postojala samo procenjena investiciona vrednost na osnovu početne razrade projektne dokumentacije, a svi kasniji aneksi kojima je ova cena značajno uvećana nisu prošli kroz proces evaluacije RRK. Na kraju, laž je i da sam za učešće u radu Revizione komisije primao finansijsku nadoknadu. Prema pravilniku koji je donelo Ministarstvo građevinarstva, nadoknadu dobijaju samo izvestioci, a ne i članovi komisije. Pošto meni nisu davali da kontrolišem projekte, jer sam previše insistirao na poštovanju pravila struke, 2020. i 2021. u radu komisije učestvovao sam bez ikakve naknade. A onda su me definitivno izbacili. Ako sve ovo znate, onda je jasno da režim obmanjuje javnost i blateći pojedine članove Revizione komisije zapravo pokušava da skine odgovornost sa sebe.

Kad sam već pomenuo Anu Brnabić, ona vam je zamerila da ste studirali 14 godina, ali vam nije odgovorila u kojoj se ulici nalazi fakultet na kom je ona diplomirala. Zašto ste je uopšte to pitali i znate li nešto više o tome?

Gospođa Brnabić veoma malo zna o studijama i o akademskoj zajednici, ali joj to ne smeta da zajedno sa režimskim tabloidima iznosi neistine o mojoj akademskoj karijeri. Pomešala je stari sistem studija sa bolonjskim sistemom, pobrkala je nekadašnje magistarske i današnje master studije, ne zna šta je magistarska teza, a šta master rad… Ali od nekoga ko kaže da se Isus Hrist rodio 14. februara drugo i ne možete da očekujete. Njihovo zanimanje za moje studije i napredovanje započelo je kada su načuli da ću biti kandidat na Studentskoj listu i jedini cilj im je bio da da preko pojedinih kandidata oblate čitav studentski pokret. Osim mene, najpre su na udaru bili rektor Đokić, Sanja Fric i profesor Sinani, a u poslednje vreme su profesori Ilija Srdanović, Dejan Šoškić i, naravno, opet Sanja Fric i ja. Iako vaši čitaoci Ani Brnabić ne veruju ni reč, istine radi moram da napomenem da je u vreme kada sam ja bio student Građevinski fakultet integralno trajao pet godina i da smo nakon upisa morali godinu dana da idemo u vojsku, pa sam studije započeo oktobra 1986. Apsolvirao sam u roku, a onda su započeli veliki studentski protesti 1991. i 1992, zbog kojih sam studije produžio za godinu dana. Na kraju sam diplomski rad radio punih devet meseci i dobio nagradu za najbolji diplomski rad odbranjen te 1993. na Građevinskom fakultetu. Ako vidite gospođu Brnabić, kažite joj da sam studije koje traju pet godina završio za šest i po godina i da je slagala „puta dva“. I nije mi odgovorila kako se zove ulica u kojoj se nalazi njen fakultet.

savet bezbednost 19082025 0010
Ana Brnabić Foto: F.S./ATAImages

Čime objašnjavate to što svaki veliki infrastrukturni projekat po pravilu košta bar duplo više od ugovorene cene? I da je Moravski koridor Zorana Mihajlović ugovorila za 745 miliona evra, plus 20 odsto, a država je već potrošila 2,1 milijardu, iako još nije završen, mada je rok istekao još krajem 2023?

To je moguće objasniti samo pohlepom ovog režima i nesposobnošću da upravljaju velikim infrastrukturnim projektima. Džabe se odlazeći predsednik trudi. Džaba Kojić, Vukšić i Vesić. Oni to ne znaju. A i sistem je korumpiran i truo. Ugovor za Moravski koridor je proglašen za državnu tajnu, pa za sada nije moguće utvrditi gde je otišao toliki novac. Ali doći će vreme, saznaćemo. A onda će neko da odgovara. I da ne bude zabune, nisu nama krivi ni kineski, ni turski izvođači, ni američke, ni francuske firme koje učestvuju u tim infrastrukturnim projektima. Dokaz tome je da su te iste firme u zemljama u okruženju izgradile slične puteve, tunele i mostove, ali radovi su završeni u roku i po ugovorenim cenama. Znači, nije do njih, nego je do ovog režima.

Da li ste se šalili ili bi zaista auto-put dug 113 kilometara od Pojata do Preljine, čak i da je pravljen na stubovima, koštao manje nego što će biti plaćeno izvođačima, američkom Behtelu i turskoj Enki?

Nisam se nimalo šalio. Iako nemamo konačnu cenu ovog auto-puta, jasno je da su enormne pare date za izgradnju i zaštitu nasipa, za regulaciju Zapadne Morave. Ako pretpostavimo da će konačna cena biti 2,5 milijardi evra, a možda bude i veća, znači da je ova vlast platila preko 22 miliona po dužnom kilometru puta. Za te pare zaista je moguće izgraditi auto-put kompletno na stubovima.

Ako vidite gospođu Brnabić, kažite joj da sam studije koje traju pet godina završio za šest i po godina i da je slagala „puta dva“. I nije mi odgovorila kako se zove ulica u kojoj se nalazi njen fakultet

Da li vas je iko iz tužilaštva zvao kada ste u aprilu 2025. za Radar rekli da je Aleksandra Sofronijević, uz saglasnost Tomislava Momirovića, falsifikovala negativni izveštaj stručne kontrole za dve deonice Moravskog koridora i organizovala elektronsku sednicu Revizione komisije, na kojoj je takav, falsifikovan izveštaj usvojen većinom glasova? Jeste li uopšte očekivali da će vas neko od nadležnih zvati da to dokažete?

Šalite se? Možda ne čitaju Radar, a oni koji čitaju po „službinoj dužnosti“ im nisu javili, ha-ha. Realno, Tomislav Momirović se nije mešao u posao ministra građevinarstva. I da je hteo – nije znao. To znači da je i tada u ministarstvu sve poslove završavala Aleksandra Sofronijević. Naravno, po nalogu sa Andrićevog venca.

Kako je moguće da, kako ste izjavili, na svakih 100 kilometara auto-puteva vlast ukrade milijardu i po evra, a da nijedna od nadležnih institucija ne reaguje na to?

Rekao bih da su nakon raspuštanja udarne grupe u postupku koji se za pad nadstrešnice vodi pred JTOK-om i one malobrojne institucije koje nisu pod potpunom kontrolom režima izgubile nadu da se u ovakvoj Srbiji nešto može postići pre smene ove vlasti. Zato sam uveren da će i svi časni ljudi iz tih institucija glasati za Studentsku listu i da jedva čekaju da svoj posao ponovo rade savesno i pošteno, u javnom interesu.

Vladimir Kuzmanovic Foto Goran Srdanov Radar 68 copy
Vladimir Kuzmanović Foto: Goran Srdanov/Radar

Šta vama govori činjenica da uprkos probijanju rokova i trostrukom uvećanju cene Moravskog koridora vlast namerava da istom konzorcijumu poveri i gradnju deonice od Požege do granice sa Crnom Gorom, a Behtelu navodno i gradnja hidroelektrane Đerdap 3?

Govori mi da je vlast zadovoljna što je potrošila tri puta više para od planiranih i da probijanje roka za tri godine ne vidi kao problem. Očigledno je da planiraju da nastave pogubnu praksu tajnih sporazuma i direktne pogodbe, bez međunarodnog tendera i bez projektne dokumentacije potrebnog kvaliteta i detaljnosti. Međutim, ovoga puta su se preračunali. Posle 25. oktobra poslovi se više neće tako ugovarati. Program Studentske liste predviđa da se prekine sa ovom pogubnom praksom i da se poslovi ugovaraju kao u svim uređenim državama.

Da ne bude zabune, nisu nama krive kineske, turske, američke i francuske firme koje učestvuju u infrastrukturnim projektima. Iste kompanije su u zemljama u okruženju izgradile slične puteve, tunele i mostove, ali u dogovorenom roku i po ugovorenim cenama. Znači, nije do njih, nego je do ovog režima

Za leks specijalis, po kom su svi objekti za specijalizovanu izložbu Ekspo 2027 oslobođeni javnih nabavki, a za njih neće biti potrebna ni upotrebna dozvola, smatrate da je njime na neki način „legalizovan“ i pad nadstrešnice u Novom Sadu. Šta će biti sa Ekspom, ako 25. oktobra pobedi Studentska lista?

Leks specijalis za Ekspo 2027 usvojen je još 2023. Pošto ni po takvom zakonu objekti nisu mogli biti završeni u roku, vlada je 2025. predložila njegovu izmenu. Očigledno da nisu dovoljno suspendovali struku. Zbog toga sam u jednoj emisiji posle pada nadstrešnice poručio poslanicima da ne glasaju za usvajanje izmena leks specijalisa za Ekspo, jer će time postati direktni saučesnici u svim eventualnim nesrećama. Ubrzo su povukli taj predlog, ali su ga nekoliko meseci kasnije ipak vratili u skupštinsku proceduru i usvojili uprkos protivljenju stručne javnosti. Odlazeća ministarka Sofronijević objašnjavala je da će objekti samo dve godine moći da se koriste bez upotrebne dozvole, ali će morati da imaju pozitivan izveštaj komisije za tehnički pregled. Prećutala je da u istom članu 13. stoji da „sadržinu izveštaja Komisije za tehnički pregled bliže uređuje Vlada“. Možemo samo da zamislimo kako će to zloupotrebljavati u praksi.

expo gradiliste 11062025 0033
Nacionalni stadion Foto: L.L./ATAImages

Zameraju vam i što ste se kao dekan Građevinskog fakulteta slikali sa tadašnjim ministrom Vesićem, vlasnicima Milenijum tima… Jeste li zbog toga imali problema sa onima koji su vas i predložili da budete kandidat za poslanika na Studentskoj listi?

I to je deo prljave kampanje ovog režima koji ne bira sredstva da okleveta sve koji mu se na bilo koji način suprotstave. Hteli bi da narod poveruje da sam sarađivao sa Vesićem, da imam neke veze sa njim, da smo prijatelji. Ne, nismo prijatelji, nemam nikakve veze ni sa njim, kao ni sa bilo kojim članom ovog režima. I nisam nikada sarađivao sa njima, osim ako pod „saradnjom“ ne podrazumevaju to što su u vreme kada sam bio dekan, na fakultet slali Državnu revizorsku instituciju, Budžetsku inspekciju, Bezbednosno-informativnu agenciju, SBPOK i druge inspekcije, a sve sa ciljem da zaplaše i mene i Građevinski fakultet koji je rekao da projekat Beogradskog metroa nije dobar.

Nikad nisam sarađivao ni sa jednim pripadnikom odlazećeg režima, osim ako se pod „saradnjom“ ne podrazumeva to što su u vreme kada sam bio dekan, na fakultet slali DRI, Budžetsku inspekciju, BIA, SBPOK i druge inspekcije, a sve sa ciljem da nas zaplaše jer smo rekli da projekat Beogradskog metroa nije dobar

Posebno je licemerje objavljivanje fotografije sa Stojanom Vujkom, prilikom potpisivanja ugovora o sponzorstvu između Građevinskog fakulteta i Milenijum tima, jer je u to vreme fakultet imao ugovore sa tridesetak građevinskih kompanija koje su učestvovale u projektu modernizacije učionica i poboljšanja uslova studiranja naših studenata. Izvinite, studenti koje mi školujemo rade u tim firmama. Najmanje što bilo koja građevinska firma može da uradi jeste da pomogne da se poboljšaju uslovi studiranja, kad već država to sama ne radi.

Ipak, znate šta je za mene najporaznije? Identičan tekst objavili su portali Informer, Kurir, B92 i Politika. Da najstariji i nekada najugledniji dnevni list na Balkanu objavi identičan tekst kao Informer?! E to je pokazatelj stanja na medijskoj sceni Srbije. Međutim, što se tiče namere centralne redakcije svih režimskih medija, opet su promašili. Nisu me uprljali i nisu me pokolebali. Studentski pokret veruje u mene, kao što ja verujem u njih i u plan Studentske liste: Srbija, a ne mafija; Moć znanja, a ne batinaša; Srbija raste sa Studentskom listom! Studenti pobeđuju!

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

61 komentar
Poslednje izdanje